O glazbenom humanizmu u nas

Kao dio Europskog programa kulture u Dubrovniku je priređen muzikološki simpozij o slavenskom svijetu i kulturi Mediterana kojemu je svrha bila odrediti širi kulturni identitet područja kojemu Hrvatska pripada ili s kojim je bila vezana

U iščekivanju pristupanja „nove zvijezde“ Europskoj Uniji potrebno ju je svakako kulturno redefinirati u širem međunarodnom svjetlu. Kao dio Europskog programa kulture uz potporu Europske komisije priređen je u Dubrovniku trodnevni muzikološki simpozij kojemu je svrha bila odrediti širi kulturni identitet područja kojemu Hrvatska pripada ili s kojim je bila vezana: Na granicama glazbenog humanizma: slavenski svijet i kultura Mediterana. Iako se humanizam razvio u Italiji i Francuskoj (zemljama-partnerima tog simpozija, uz Češku i Hrvatsku), njegovo širenje, primjena i interpretacija u krajevima istočne kršćanske Europe čini se da posebno pobuđuje zanimanje zapadnjačke znanstvene javnosti. U planu je da se u skorijoj budućnosti u novije simpozije i projekte uključe i zemlje krajnjeg europskog istoka, uključujući i Tursku.

Tridesetak znanstvenika iz osam zemalja (uz spomenute uključile su se i Poljska, Mađarska, Velika Britanija pa čak i Kanada) u prostoru dubrovačkoga Centra za mediteranska istraživanja predstavilo je – ili iz publike popratilo – dvadeset radova u širokom tretmanu zadane teme. Naslov je smislio dekan Centra za napredna istraživanja renesanse u francuskome gradu Toursu, Belgijanac Philippe Vendrix, koji smatra da je pojam „humanizma“ idealan za označavanje kulture zapadnjačkog svijeta 15. i 16. stoljeća, u ostalim se područjima protegnuo i u kasnija stoljeća, dok negdje renesanse nije ni bilo.

Vendrix je odabirao sudionike skupa, a u uvodnom je izlaganju možda i pretjerao u naslućivanju osmanlijskih utjecaja na pisano glazbeno stvaralaštvo ovih prostora, što ipak sačuvani supstancijalno ne otkrivaju. Radovi su išli odveć u širinu i nisu uspjeli donijeti temu. Tako smo u radu Erike Honisch sa Sveučilišta iz Toronta utjecaje pratili prikazima Djevice Marije u češkim rukopisima renesansnoga razdoblja, dok se Mađarica Orsolya Csomó Horváthné s Mađarske akademije znanosti i umjetnosti u Budimpešti okušala u analizi posebnoga graduala zagrebačke katedrale iz 18. stoljeća. Interdisciplinarni je pristup temi zastupao povjesničar književnosti i teatrolog Slobodan Prosperov Novak svojim „koncertom za klavir četveroručno“ stvorenim uz kolegicu Viktoriju Franić Tomić. Oni su zajednički istražili utjecaje glazbenih libreta na cijelu generaciju hrvatskih pisaca od Petrića do Primovića. Od uglednih je hrvatskih muzikologa aktivno na konferenciji sudjelovao tek Ennio Stipčević, koji je međunarodnom auditoriju u dijaloškoj formi dao sažet pregled mogućih odgovora na pitanje ima li renesansne glazbe u Hrvatskoj, zaključivši da bi prije svega trebalo „urediti vlastiti renesansni vrt“.

Da treba najprije „zbiti redove“ u struci smatra i hrvatska muzikologinja Hana Breko Kustura, koja je, premda stručnjakinja za ranu glazbu, simpozij pratila tek iz publike, aktivno reagirajući na sve nejasnoće u izlaganjima. Najveći prinos toj mutnoj slici glazbenog humanizma dale su one teme koje su se glazbom zorno upotpunile na trima večernjim koncertima. Glazbeni je trolist započeo koncertom Zbora HRT-a pod vodstvom Tončija Bilića u predivnoj akustici Jezuitske crkve (Rana glazba s hrvatske strane Jadrana), nastavio se premijernom izvedbom višejezičnih svjetovnih pjesama vezanih uz komediju dell’arte u živopisnoj dramatizaciji francuskog ansambla Doulce Memoire (dvorana Umjetničke škole Luke Sorkočevića) te završio najranijim primjercima orguljske glazbe s dvora Rudolfa II. u maštovitom orguljanju Čeha Pavela Černýja na potencijalno majstorskom glazbalu dubrovačke katedrale.