Nasilje kao zlouporaba moći

Nasilje u obitelji, među maloljetnicima, na stadionima, nasilje u politici i poslovnim odnosima, agresivne medijske kampanje i reklamne akcije, nasilje na internetskim društvenim mrežama, pa čak i u kulturi, a ratove da i ne spominjemo – ukratko, živimo u vremenu više nego ikad obilježenu nasiljem. U uvjetima globalne ekonomske krize i općeraširene egzistencijalne i financijske nesigurnosti, u ljudi se smanjuje prag tolerancije, pa dolazi do nasilja kao čina agresije spram drugoga. Nasilje je imanentno ljudskom rodu, neiskorjenjiv dio i bitna sastavnica naših života i karaktera, a o uvjetima u kojima pojedinac živi, ovisi u kolikoj će mjeri biti izražavano. Stoga ne čudi sve učestalije tematiziranje nasilja u književnosti. Na primjeru nekoliko recentnih romanesknih naslova prijevodne beletrističke produkcije, prikazat ćemo različite načine na koje suvremeni autori problematiziraju svakojake oblike nasilja.

Prev. Borivoj Radaković, VBZ, 2012.

U romanu Opušak britanski pisac Will Self za tematsku okosnicu uzima sve učestalije zabrane pušenja diljem svijeta. Kao strastveni pušač, u zabrani pušenja on vidi svojevrsno legalizirano, institucionalizirano nasilje kojim vlast ugrožava slobodu pojedinca (pri čemu je jednostran jer zanemaruje nasilje koje pušači provode prema nepušačima, cigaretnim dimom ugrožavajući njihovo zdravlje). Odlučivši ostaviti se pušenja protagonist romana s hotelskoga balkona baca opušak svoje zadnje cigarete, koji pada na glavu turista. Ono što slijedi neprekinut je niz apsurdnih, ali i brutalnih situacija u koje Selfova antijunaka dovodi antipušačka zakonodavna histerija, a koje na koncu vode ka njegovoj totalnoj depersonalizaciji, općem gubitku svijesti o sebi samu te konačnoj hibernaciji u limbu živčane rastrojenosti. Selfov je stav da je pušenje jedan od rijetkih preostalih izraza individualizma pa zakonima uvjetovan prestanak pušenja, na primjeru njegova antijunaka, vodi ka posljedičnom gubitku čovjekova ja. Smjestivši fabulu u neimenovanu zemlju „trećeg svijeta“ Will Self se u svojoj satiri dotiče još nekoliko oblika nasilja – nasilja bijelih kolonizatora spram domicilnoga stanovništva, pedofilije te nasilja prema životinjama.

Prev. Tanja Tarbuk, Meandar Media, 2011.

Radnja romana Turistička destinacija također je smještena u bezimenu zemlju „u razvoju“ koja njeguje specifičan oblik turizma za klijente pustolovna duha koji odmor ne žele provesti u pasivnosti, leškareći na plaži, već žele nešto iskusiti, osjetiti adrenalin. Portugalski pisac Rui Zink rastuću potražnju za avanturističkim oblicima turizma ironizira do te mjere da u njegovu romanu pustolovni turisti odlaze u ratnu zonu provesti „aktivni odmor“ u ratnom okružju, u okolnostima neposredne životne opasnosti. Jasno, rat je režiran, a vojna hunta koja domicilno stanovništvo i turiste drži pod kontrolom sastavljena je od glumaca (što turisti ne znaju, uvjereni da je riječ o autentičnom ratu i istinskoj opasnosti). No prava se opasnost javlja kad se među turistima nađe autodestruktivac, samoubilački nastrojen pojedinac poput glavnog junaka, koji je tamo došao s intencijom da pogine i tako posredno počini samoubojstvo. Riječ je o efektnu romanu epizodične strukture koji govori mnogo o ljudskoj prirodi, posebno u smislu čovjekova odnosa prema nasilju, bilo da se u njemu mazohistički uživa, bilo da ga se s užitkom nanosi drugomu, kao dio seksualne igre, kao stil života, ali i kao izvor profita. Pisac se poigrava odnosom stvarnosti i privida, no nasilje, u početku režirano, postupno postaje stvarno, baš kao što je stvarno bilo i nasilje (iako tuđe – njegova sina) koje je junaka dovelo u tu zemlju privida i nagnalo ga na očajnički korak autonasilja, samouništenja.

Prev. Andy Jelčić, Vuković & Runjić, 2011.

Nasiljem ispunjeni su i životi Oscara Waoa te brojnih članova njegove obitelji koji čine šaroliku galeriju dojmljivih likova romana Kratak, čudnovat život Oscara Waoa dominikanskog autora Junota Diaza. U njegovu je žarištu ponajprije obespravljenost; kao pretili zanesenjak u SF-književnost i strip, Oscar je odmalena žrtva nasilja i neshvaćenosti, od školske dobi živi pod bremenom drukčijosti i trpi nasilje zbog svoje različitosti. A obespravljeni bijahu i njegovi roditelji, kao i njihovi očevi i majke, svi odreda žrtve institucionaliziranog nasilja diktatorskoga režima Rafaela Trujilla, sadističkoga tiranina što je pod brutalnom represijom trideset godina (1930–1961) držao pučanstvo Dominikanske Republike. Riječ je o vrlo živopisnoj prozi u kojoj, izmjenjujući pripovjedne perspektive i diskurzivne tehnike, Junot Diaz plete tapiseriju snažnih životnih priča i stvara eklektičan roman prepun popkulturnih referencija, filmskih i stripovskih asocijacija te duhovitih, ali i brutalnih situacija i vještog žongliranja riječima. Obuhvaćajući široko razdoblje Diaz dojmljivo ocrtava velik broj protagonista te priču seriozno kontekstualizira ispisujući istovremeno oštru društveno-povijesnu analizu i ganutljivu, intimnu životnu priču. Pritom s podjednakom uvjerljivošću dočarava sadašnjost New Jerseyja kao i prošlost Santo Dominga, današnje neuroze suvremenoga čovjeka kao i nekadašnju stravu od Trujillova bjesnila i njegova nezasitna seksualnog apetita. Korijene nasilja, koje je životna konstanta njegovih likova, autor prepoznaje u mačističkom karakteru dominikanske kulture, ali i u brutalnosti vlasti pod čijim su jarmom milijuni ljudi desetljećima stenjali.