Međunarodni znanstveni skup o imagologiji u Zadru i Ninu, 22–24. ožujka

Međunarodni znanstveni skup Povijest kao strana zemlja, privukao je neka od najistaknutijih imena europske imagologije te postavio miljokaz u hrvatskoj komparativnoj književnosti, ali i bliskim granama društveno-humanističkih znanosti

Imagologija je interdisciplinarno orijentirana grana komparativne književnosti koja se bavi proučavanjem književnih predodžbi o stranim i vlastitim zemljama i narodima. Iako je u Hrvatskoj izdano više imagoloških radova, među kojima valja prije svega istaknuti imagološki zbornik Kako vidimo strane zemlje?: uvod u imagologiju (2009), koji su priredili Davor Dukić, Zrinka Blažević, Lahorka Plejić Poje i Ivana Brković, u hrvatskoj je znanosti imagologija još mlada i relativno nepoznata disciplina. Kada je riječ o popularizaciji toga istraživačkog područja u nas, velik je učinak imao skup Imagologija danas: postignuća, izazovi, perspektive, održan 2–9. rujna 2009. na Filozofskom fakultetu u Zagrebu, koji je okupio vodeće europske imagologe i na kojem su predstavljeni teorijski potencijali i istraživačke mogućnosti imagologije u suvremenim društvenim i humanističkim znanostima.

Potaknuti uspjehom navedene konferencije, u sklopu znanstvenih aktivnosti projekta Imagološka istraživanja hrvatske književnosti od 16. do 19. stoljeća, čiji je voditelj Davor Dukić, u Zadru i Ninu je od 22. do 24. ožujka održan međunarodni znanstveni skup History as a Foreign Country: Historical Imagery in South-Eastern Europe (Povijest kao strana zemlja: povijesni imaginarij u Jugoistočnoj Europi). Skup koji je okupio tridesetak znanstvenika iz desetak europskih zemalja organizirali su Odjel za etnologiju i kulturnu antropologiju Sveučilišta u Zadru i Odsjek za kroatistiku Filozofskoga fakulteta Sveučilišta u Zagrebu. Skup je održan pod pokroviteljstvom Zaklade Alexander von Humboldt, čiji je zadatak pružati potporu istraživačkom radu ponajprije mladih znanstvenika različitih disciplinarnih usmjerenja.

Davor Dukić

Cilj skupa bio je s imagološkoga stajališta istražiti reprezentacijske odnosno inscenacijske aspekte povijesti kao temporalne Drugosti u kulturama Jugoistočne Europe. Težište je bilo na temama vezanim uz ulogu, značenje i uporabu povijesnih imaginarija, konfiguracijama povijesnih imaginarija i medijima odnosno žanrovima reprezentacije i inscenacije povijesnih imaginarija.

Scenarij „lošeg sna“

Ante Uglešić, rektor Sveučilišta u Zadru, 22. ožujka svečano je otvorio skup koji je udomila Aula magna Sveučilišta u Zadru, ističući da se upravo tih dana slavi deseta godišnjica obnovljenoga rada Zadarskog sveučilišta, prvi put osnovana još daleke 1396.

Plenarno predavanje naslovljeno The Past is a Foreign Country; the Past is Ourselves: Auto-image and Exoticism (Prošlost je strana zemlja; prošlost smo mi: autopredodžba i egzotizam) održao je Joep Leerssen sa Sveučilišta u Amsterdamu, jedan od vodećih europskih književnih imagologa i dobitnik čuvene Spinozine nagrade. U njemu je izlagač pokazao kako se autoetnotipično pozivanja na prošlost često koleba između dvaju kontradiktornih registra: egzotističke fasciniranosti lokalnim koloritom (prihvaćanje različitosti prošlosti) i identitetskog naglaska na prepoznavanju (kontinuitet s prošlošću). Ta se dva aspekta združuju u okviru fenomena koji Leerssen naziva autoegzoticizam, držeći ga specifičnim modalitetom autopredodžbi.

Joep Leerssen

Poslijepodne održana je prva od pet tematskih cjelina o kojima je na skupu bilo riječi, Representations of History and/as Identity (Reprezentacije povijesti i/kao identiteta). Prvo predavanje održala je Tatjana Petzer iz Centra za književna i kulturna istraživanja u Berlinu, koja je razmotrila pojavu scenarija „lošeg sna“ kao reprezentacijske forme koju rabe balkanski filmski redatelji i scenaristi, fokusirajući se osobito na kompleksnu tekstualnu i vizualnu estetizaciju nasilja i traume kao elemenata kinematografske reprezentacije Drugog. Nikolina Burneva sa Sveučilišta u Velikoj Trnavi u svome je izlaganju na primjerima beletristike bugarskih pisaca iz posljednja dva desetljeća analizirala njihov odnos prema (nacionalnoj) povijesti i sredstvima njezina estetiziranja. Davor Beganović sa Sveučilišta u Beču na primjeru analize romana Apostoloff Sibylle Lewitscharoff i Sve je osvijetljeno Jonathana Safrana Foersa pokazao je heurističke mogućnosti koje u interpretativnom pogledu pruža kombinacija teorije nomadizma Deleuzea i Guattarija i koncepcija semiosfere Jurija Lotmana. Koristeći se dvama antičkim junacima, Prometejem kao radnikom i „čovjekom iz naroda“, koji podsjeća na idealiziranu sliku socijalističkog čovjeka, i racionalnim, snalažljivim i lukavim Odisejem, koji u mnogočemu nalikuje idealnoj predodžbi modernog europski orijentiranog individuuma, Emilija Mančić sa Sveučilišta u Beču u svome je izlaganju pokušala odgovoriti na pitanje koji se tipovi junaka konstruiraju u promjenjivim kulturnim kontekstima i sustavima vrijednosti. Renate Hansen-Kokoruš sa Sveučilišta u Grazu analizirala je romane Miljenka Jergovića i Aleksandra Hemona, s težištem na konstruiranju diskursa raznih južnoslavenskih identiteta u jugoslavenskom, postjugoslavenskom i američkom kontekstu. Polazeći od problema interkulturnog susreta, te percepcije i reprezentacije Drugog, Snježana Zorić sa Sveučilišta u Zadru u svome se predavanju s imagoantropološkog stajališta osvrnula na reprezentacije vlastitih i stranih zemalja, odnosno vlastitih zemalja koje su postale strane na primjeru romana Buick Rivera Miljenka Jergovića. Prvu sesiju zaključilo je izlaganje Marijana Bobinca sa Sveučilišta u Zagrebu, u kojem je bilo riječi o problematici identiteta hrvatskih likova u romanima Zanat ubijanja i Zima na jugu Norberta Gstreina, koju je prikazao kao vrlo kompleksan i ambivalentan proces.

Skup u Zadru pokušao je odgovoriti kako se stvaraju povijesni imaginariji

Inovacijski potencijali imagologije

Skup se nastavio 23. ožujka u zgradi Rektorata Zadarskog sveučilišta. Druga tematska cjelina nosila je naslov History and/as Imagology (Povijest i/kao imagologija). Otvorio ju je Zoran Milutinović s University Collegea u Londonu, pokušavši ponuditi procjenu inovacijskih potencijala imagologije. Zrinka Blažević sa Sveučilišta u Zagrebu propitala je moguće disciplinarne konvergencije između historije i imagologije kao egzemplarnih diskursa (o) Drugosti. Davor Dukić sa Sveučilišta u Zagrebu raspravljao je o imagotipičnom, aksiološkom potencijalu primjene kategorije vremena u imagološkom istraživanju. Cjelinu je zaključila Mirna Zeman sa Sveučilišta u Bambergu izlaganjem u kojem je na primjerima brendiranih nacija i regija jugoistočne i zapadne Europe nastojala prikazati kako se fenomeni poput „nacionalnih stereotipa“ i „povijesnih imaginarija“ moraju u imagološkoj analizi dovesti u vezu sa semiotikom komunikacije brendovima i promatrati kao ekonomske varijable.

Nakon kraće stanke uslijedila je treća tematska cjelina skupa, Repositories of Historical Imagery (Spremišta povijesnih imaginarija). Cjelinu je otvorio otvorio Endre Hárs sa Sveučilišta u Szegetu referatom o žanru povijesnog slikarstva koji je oko 1800. godine ispunjavao višestruke kulturne i društvene zadaće: poučavao o povijesti, zabavljao i gradio nacionalnu zajednicu. Kálmán Kovács sa Sveučilišta u Debrecinu na primjeru drame Zrinyi Theodora Körnera istražio je fenomen pluralističko-dijaloškoga pamćenja te predstavio istraživački program primjeren za istraživanje kulturnih praksi nadnacionalnoga prostora Habsburške Monarhije. Drugo i posljednje predavanje te cjeline održala je Sanja Roić sa Sveučilišta u Zagrebu, koja je usporedbom spomenika iz Venecije i Šibenika osvijetlila pojavu Niccolňa Tommasea kao ličnosti koja pripada dvjema različitim kulturama, ali u svakoj od njih ima različit položaj.

Napetosti između historiografije i književnosti

Predvečer je otvorena četvrta tematska cjelina skupa, Images of Self and/as the Other (Slike Sebe i/kao Drugoga), izlaganjem Katerine Karakassi sa Sveučilišta u Ateni, u kojem je upozoreno na napetosti između historiografije i književnosti na primjeru povijesno-filozofske problematike koja se implicitno pojavljuje u Kafkinim djelima kao corpus delicti. Wolfgang Müller-Funk sa Sveučilišta u Beču je Priču 1002. noći Josepha Rotha prikazao kao primjer panaustrijske comédie humaine, smještene u simbolična i heterogena mjesta i prostore. Lahorka Plejić Poje i Jasmina Lukec sa Sveučilišta u Zagrebu na temelju povijesnog romana Jaša Dalmatin potkralj Gudžerata zorno su pokazale kako je samoidentificiranje Ivane Brlić Mažuranić kao spisateljice izraslo iz složene interakcije auto- i heteropredodžbi nadahnute različitim (nacionalno) ideološkim tradicijama u njezinoj obitelji. Tihomir Brajović sa Sveučilišta u Beogradu analizirao je historiografsku viziju u Andrićevim romanima Na Drini ćuprija i Travnička kronika, fokusirajući se na sukob epohalno-historijske i ahistorijsko-mitološke svijesti koja proizlazi iz miješanja modernizma i tradicionalizma u Andrićevim djelima. Na kraju četvrte cjeline Ivana Brković i Goranka Šutalo sa Sveučilišta u Zagrebu interpretirale su modalitete reprezentacije prostora i vremena u Krležinoj zbirci kratkih priča Hrvatski bog Mars, zaključujući da se one temelje na opoziciji centar–periferija i ukazuju na specifičnu (cikličnu) filozofiju povijesti koja obilježava kako Krležina djela, tako i povijesni kontekst europskoga fin de sičclea.

Slike povijesti, pamćenja i traume

Posljednji dan skupa održan je u Baroknoj kući u Ulici Petra Zoranića u Ninu. Peta i posljednja tematska cjelina skupa nosila je naslov Images of History, Memory and Trauma (Slike povijesti, pamćenja i traume). Započela je izlaganjem Tomislava Oroza sa Sveučilišta u Zadru, koji je interpretirao lik Mora, Poklada ili Turčina iz Lastovskog karnevala kao utjelovljenje mnoštva različitih predodžbi o muslimanskim agresorima, ali i elemenata imaginarija koji su stvarani tijekom osmanske vladavine Mediteranom i Istočnom Europom. Divna Mrdeža Antonina sa Sveučilišta u Zadru analizirala je i usporedila diskurzivnu razinu percepcije prostora, mentalnih imaginarija i emocionalnog odnosa prema opažanjima pisca/pripovjedača dvojice humanističkih pisaca iz 16. stoljeća: ugarskog diplomata Antuna Vrančića iz Šibenika (1504–1573) i Marka Antonija Pigafette iz Vicenze. Ekrem Čaušević sa Sveučilišta u Zagrebu na temelju imagološke analize katoličkih tekstova iz Bosne druge polovice 19. stoljeća uvjerljivo je pokazao kako su se predodžbe i stereotipovi o bosanskomuslimanskom i pravoslavnom Drugom u spomenutim tekstovima sporadično preobrazili u ideologeme koji su ostali prisutni i u današnjem bosanskohrvatskom popularnom diskursu. Markus Koller sa Sveučilišta u Bochumu ponudio je alternativni pogled na fenomen (austro-osmanskog) pograničja, fokusirajući se na sukob između lokalnih i centralnih vlasti s obiju strana granice. Genezu, dugoročno djelovanje i slabljenje odnosno nestanak predodžbi koje su se razvijale s obiju strana osmansko-austrijske granice na Savi tijekom 200-godišnjeg statusa quo prikazao je Jozo Džambo, član Društva Adalbert Stifter iz Münchena. Posljednje predavanje u sklopu te tematske cjeline održao je Clemens Ruthner s Trinity Collegea u Dublinu, koji se referirao na nekoliko ključnih teorija vezanih uz problematiku literarne reprezentacije Drugog, a zatim na temelju austrijskih tekstova o okupiranoj Bosni i Hercegovini 1878. prikazao nekoliko različitih oblika načina ophođenja s Drugim, ilustrirajući kako je austrijska kultura u 19. i ranom 20. stoljeću kao dio svoje „civilizatorske misije“ konstruirala bosansko Drugo.

Uzevši u obzir tematsku raznolikost, sadržajnu aktualnost i teorijsku provokativnost izlaganja na skupu, njegov interdisciplinarni profil i činjenicu da je privukao neka od najistaknutijih imena europske imagologije te imajući na umu da je ovo prvi skup u Hrvatskoj financiran od strane ugledne Zaklade Alexander von Humboldt, možemo zaključiti kako je međunarodna konferencija History as a Foreign Country: Historical Imagery in South-Eastern Europe postavila miljokaz u hrvatskoj komparativnoj književnosti, ali i bliskim granama društveno-humanističkih znanosti. Skup je dokazao kako imagologija i njezine istraživačke metode mogu znatno pridonijeti daljnjem razvoju ne samo hrvatske znanosti o književnosti nego i komparatističkim istraživanjima kulturne povijesti jugoistočne Europe u kojoj su se formirali kompleksni i ambivalentni povijesni imaginariji. Nadajmo se da će ovaj skup poslužiti kao početni impuls za dalja istraživanja u tom pravcu.