Ljubav kao vječni agens

U Grohotama na otoku Šolti, mjestu posljednjega počinka velike hrvatske pjesnikinje Vesne Parun, u organizaciji Kulturno-informativnog centra Općine Šolta i Društva hrvatskih književnika iz Zagreba održani su 10. i 11. travnja prvi Dani Vesne Parun, u spomen na jednu od najvećih i najvažnijih pjesnikinja koje je iznjedrila hrvatska književnost. Ovogodišnja manifestacija, koja bi trebala postati tradicionalna, vezuje se uz 90. rođendan slavne pjesnikinje, preminule u listopadu 2010. i po vlastitoj želji pokopane na groblju u Grohotama, majčinu rodnom mjestu.

Vesna Parun (1922–2010)

Ove su godine Dani Vesne Parun održani u znaku skromna prisjećanja na popularnu pjesnikinju, čija je poezija obilježila mnoga djetinjstva i mladosti, koja je bitno utjecala na tijek hrvatske književnosti, raskidajući s vremenom unisonoga poetskog kolektivizma i socrealističkog sivila, iznoseći na književnu scenu intimu, vlastiti lirski nemir i poetsko nadahnuće, nabijeno snažnom emocionalnošću u potrazi za vječnim istinama i ljepotom, a u borbi protiv ništavila i u obranu ljudskoga dostojanstva, duhovne uspravnosti i ljubavi kao vječnog agensa.

Sudionici skupa u Grohotama

Želeći joj biti što bliže, prvoga se dana u Domu kulture u Grohotama, gdje je prije godinu i pol dana bio izložen lijes s njezinim posmrtnim ostacima, odakle ju je njezina Šolta ispratila do mjesnoga groblja, u uspomeni na nju okupili su se oko njezine poezije recentni hrvatski pjesnici čitajući odabrane njezine stihove i ispreplećući ih s vlastitim pjesničkim iskazima, iznoseći pritom i kratka sjećanja na njezin lik i djelo. Pred publikom u dvorani, u kojoj su izloženi i portreti preminule pjesnikinje, s Vesnom su se Parun na taj način u stihovima susreli predsjednik Društva hrvatskih književnika Božidar Petrač, akademik Tonko Maroević te književnici Davor Šalat, Anela Borčić, Sanja Pilić i autor ovoga članka.

Drugoga dana u nazočnosti brojnih mještana te načelnika općine Šolta Nikole Cecića Karuzića i gradonačelnika grada Šibenika Ante Županovića na grob Vesne Parun uz inspirativno slovo akademika Maroevića položeni su vijenci, a potom je u Domu kulture nastavljen program posvećen Vesni Parun. Prvo su podijeljena priznanja učenicima osnovnih škola u Visu, zatim Osnovnoj školi Faust Vrančić u Šibeniku te područnim školama u Zlarinu i Prviću za najbolje literarne odnosno likovne radove s temom masline, jednog od čestih Paruničinih motiva, pristiglih na natječaj koji je posebno raspisan za tu priliku. Potom je održan znanstveni kolokvij, na kojem su o djelu i o poetici Vesne Parun govorili književnici Božidar Petrač, Tonko Maroević i Davor Šalat, na kraju je susret sa šoltanskim osnovcima imala književnica za djecu Sanja Pilić.

Tako se skup u Grohotama, koji će se pojačan novim imenima i prilozima održavati svake godine, za ovu godinu oprostio od Vesne Parun u čijim stihovima nerijetko ispovjedne intonacije, snažnih motivacija i sugestivnih slika iz tijela izlazi lirski govor, iz putenosti raste refleksija, a ljubav i priroda srastaju jedno u drugo i više su od uobičajenih metaforičkih cjelina. Svojim je mediteranizmom natopljenim poetskim opusom, u kojem je nemalen broj amblematskih i vrlo popularnih pjesama, ostavila iza sebe u nasljeđe živ rukopis koji posjeduje i nježnost i snagu, i bol i bunt, i sentiment i britkost zapažanja. Vesna je Parun, pokazao je to i ovaj skup, svakako jedna od najlucidnijih pjesnikinja ne samo u prošlostoljetnoj nego i u sveukupnoj hrvatskoj poeziji – njezina je imaginacija bez premca – i kad je krik i kad je lament i kad je duhovita prskalica, ona ne gubi povjerenje u riječ, ljubav i vječno trajanje. Na kraju i jedna informacija: Međunarodni dječji festival u Šibeniku 23. lipnja bit će otvoren premijerom Paruničine drame za djecu Mačak Džingiskan i Miki Trasi u produkciji Šibenskoga kazališta, a ista će predstava najesen gostovati i u Grohotama.