Kazališni globus – svijet

Ljubimov i dalje fascinira

Moskva – Čini se da vrsni redatelji ne poznaju kategoriju umirovljenja. Jurij Ljubimov, nakon prošlogodišnjega skandaloznog odlaska iz Taganke, koju je osnovao i vodio gotovo pola stoljeća, prošlog se tjedna u 94. godini predstavio novom premijerom. Na nagovor ravnatelja Teatra Vaktangov Rimasa Tuminasa Ljubimov je upravo to kazalište, u kojem je radio prije odlaska u Taganku, odabrao za svoj povratak. Predstavio se Bjesovima Dostojevskog, četverosatnom „koncertnom izvedbom“, kako je zove sam redatelj, spektakularnom produkcijom koja je izazvala dugotrajne ovacije publike. Kao i uvijek kad Ljubimov radi dramatizaciju, dramaturgija same predstave doima se kaotičnom, ali svaka scena za sebe odaje kazališnoga genija pa sve zajedno stvara fascinantnu fresku vremena koje ima nevjerojatne sličnosti s današnjom Rusijom. „Slavni povratak kući“, zapisano je u kritikama koje još jednom izražavaju divljenje vitalnom velikanu ruskoga kazališta.

Priča o truplu najbolja u Sloveniji

Kranj – Predstava neobično duga naslova Priča o slasnom truplu ili Gozba ili Kako su se Roman Abramovič, lik Janša, dvadesetčetverogodišnja Julija Kristeva, Simona Semenič i inicijali Z. I. snašli u oblačku duhanskog dima pobjednik je 42. Tedna slovenske drame, slovenskoga festivala nacionalne drame. Nastala po tekstu Simone Semenič, u režiji Primoža Ekarta i produkciji Zavoda Imaginarni, originalna predstava okitila se Šeligovom nagradom, jedinom koja se dodjeljuje na festivalu. Predstava koja omogućava „neposredni odnos gledateljske istine s istinama svijeta“ događa se za stolom oko kojega se, zajedno s publikom, okupljaju poznati tajkun, mlada dramatičarka, filozof, političar i nogometaš. „Subverzivan i duhovit ručak“ povod je za raspravu o suvremenom svijetu. Predstava je pobijedila u konkurenciji osam najboljih predstava nastalih po slovenskom tekstu u prošloj godini.

Dobri stari klasik

London – West End voli dramske klasike.

U dobroj režiji i s pravom podjelom oni jamče dugovječnost predstavi, a kako komercijalno kazalište živi isključivo od prodanih ulaznica, eksperimenti su rijetkost. O’Neillovo Dugo putovanje u noć pravi je klasik kakav West End samo poželjeti može i često mu se vraća. I premda režija Anthonyja Pagea u kazalištu Apollo ne nudi nikakve posebne inovacije, još manje bilo kakav eksperiment, nova je produkcija pravi pogodak. Minuciozno izvedena i vrhunski glumljena (David Suchet i Laurie Metcalf) Dugo putovanje u noć predstava je koja postiže katarzu i iako je riječ o teškoj i depresivnoj temi kojima se O’Neill rado bavio konačni je rezultat predstave pravo kazališno ushićenje.

Kad seks ipak nije samo seks

New York – Samo seks Brandta Johnsona komedija je praizvedena u Theater for The New City koja govori o tome što se događa kad se u život dobrostojećeg i sretnog para uplete internet i njegove mogućnosti. Suprug, baveći se istraživanjem za novu knjigu, upozna mogućnosti nalaženja parova zainteresiranih za seks putem interneta i vlastitu ženu nagovori na pustolovinu online seksa.

Nove mogućnosti i otkrića zakompliciraju život dotad sretna para, u njihov se odnos umiješaju novi partneri i cijela priča počne nadilaziti njihov način života pa stvari izmaknu kontroli. Ipak, kako u komediji već biva, sve se ipak rasplete na povoljan i duhovit način, bez ozbiljnih posljedica po one umiješane u složenu priču. Duhovit komad u režiji Alexa Kilgora, zaključuje kritika, ipak se ne izdiže iznad zabavne večeri u kazalištu, a u žestokoj teatarskoj konkurenciji koja vlada u New Yorku to i nije osobit kompliment.