Duhovni otac noisea i elektronike

Godina je 1966, mjesto radnje New York. Preciznije Manhattan, studijski prostori kompanije Scepter Records. Pod producentskom palicom Andyja Warhola snima se debitantski album grupe Velvet Underground. Ploča o kojoj će Brian Eno poslije reći da je to bio „album koji se prodao u samo tisuću primjeraka, ali je zato svih tisuću ljudi koji su ga kupili postalo glazbenicima“. Velvet Underground & Nico svojim je inovativnim zvukom napravio presedan u povijesti rock-glazbe i najavio njezinu sljedeću etapu – punk. Ali, ostanimo pri zvuku. John Cale, kojega se smatra „najodgovornijim“ za karakterističan sound Velveta, surađivao je s Johnom Cageom i bio upoznat s tendencijama tadašnje eksperimentalne glazbe. Dapače, njegovo poznavanje onovremenih glazbenih težnja i eksperimenata dovelo je do toga da je jedna od pjesama s debitantskog albuma, All Tomorrow’s Parties, odsvirana tehnikom karakterističnom za Johna Cagea. Cale na spomenutoj skladbi svira na Cageovu „izumu“ – prepariranom klaviru, dok Lou Reed prebire po žicama nečega što je sam nazvao ostrich guitar. Eksperimentiranje s glazbenim instrumentima proslavilo je Cagea i snažno utjecalo na rad mnogih glazbenika popkulturnog miljea. Od Velvet Undergrounda i Kraftwerka, preko Keitha Rowea pa sve do Aphex Twina, mnogi su se izvođači popularne glazbe poslužili tehnikom prepariranja instrumenata, kao i brojnim drugim inovacijama što ih je u glazbu unio John Milton Cage.

Cage je bio jedan od prvih eksperimentatora s elektronskom glazbom

Taj veliki glazbeni eksperimentator, izumitelj „slučajne“ muzike, duhovni otac umjetnosti zvuka, glazbeni teoretičar te pionir elektroakustične i eksperimentalne glazbe kao i nekonvencionalnoga tretiranja instrumenata, smatra se jednim od najutjecajnijih glazbenika 20. stoljeća. Njegova knjiga Tišina svjedočanstvo je o velikom „glazbenom izumitelju“. Cageove refleksije o zvuku, njegovu mjestu i ulozi unutar glazbe nadahnule su generacije autora i udarile temelj nekoliko glazbenih žanrova. Ideje o neglazbenom zvuku, zvučanju predmeta i svijeta oko nas kao izrazu muzikalnosti svemira te apsolutnoj prisutnosti zvuka nadahnule su pojavu glazbe industrial noise 1970-ih kao što su, samim time, utjecale i na kasniji žanr noise rocka. „Vjerujem da će se upotreba noisea u stvaranju glazbe nastaviti i povećavati sve dok ne dosegnemo glazbu proizvedenu s pomoću električnih instrumenata koji će omogućiti korištenje svim zvukovima u glazbene svrhe“, rekao je jednom prilikom Cage prorekavši tako pojavu elektroničke glazbe današnjice. Na ovom mjestu potrebno je spomenuti kako je Cage izraz noise, hrv. buka, rabio kao oznaku za neglazbene, slučajne zvukove iz okoline s kojima je eksperimentirao, a ne u njezinu doslovnom značenju. Već 1939. izvodi prvu u seriji skladbi Imaginary Landscapes, gdje se gramofonom i radiom služi kao instrumentima, a, kad je riječ o tretiranju zvuka, zanimljiv je i njegov programatski video 27 Sounds Manufactured in a Kitchen u kojem se zvukovi posuđa i pripremanja hrane miješaju sa zvukom Cageova glasa koji gledatelju pripovijeda o svojoj prehrani. Oda apsolutnoj prevlasti zvuka.

Steven Stapleton, osnivač industrial noise-grupe Nurse With Wound i oduševljeni poklonik dade, u svom se djelovanju pozivao na Johna Cagea jednako kao i drugi industrial-bendovi poput Throbbing Gristlea i Cabaret Voltairea. Nije također nikakvo čudo da je taj avangardni skladatelj i neumorni eksperimentator utjecao i na berlinsku krautrock-scenu. Krautrock, stasao na dadi i avangardi, oslanjao se na eksperiment kao glavno oruđe u proizvodnji glazbe, a svakako najistaknutiji i najutjecajniji bend te scene bio je Kraftwerk. Osnovan 1970. u Düsseldorfu, Kraftwerk se smatraju začetnicima elektronske muzike. Jedan od članova grupe, Karl Bartos, govoreći o plodnom glazbeno-umjetničkom okruženju u kojem je skupina djelovala, među ostalim utjecajima spominje i Cagea. Već prije Bartoseva dolaska u Kraftwerk na albumu Kraftwerk 2 iz 1972. javlja se – po uzoru na Cageovo prepariranje klavira – elektronska modifikacija instrumenata, a na Radio-Activity iz 1975. nalazi se pjesma Intermission, koja završava s nekoliko trenutaka „šutnje“ instrumenata, očitim pozivanjem na Cageovu kontroverznu skladbu 4’33’’. Kraftwerk tu nije bio osamljen. Još 1968. John Lennon i Yoko Ono na albumu Unfinished Music No. 2 „izvode“ skladbu Two Minutes of Silence. Utjecaj Cagea na Yoko Ono lako je objašnjiv suradnjom oboje umjetnika s multimedijalnom skupinom Fluxus.

Otkrića na polju zvuka – repetitivnost, teorija slučajnosti, minimalizam, eksperimentiranje s instrumentima kao i inovatorski pristup glazbi učinili su da je Cage zadužio mnoge autore. I sam Brian Eno priznao je da se glazbom ne bi ni počeo baviti da ga nije čuo i upoznao se s njegovom koncepcijom glazbe kao „nesvrhovite igre“. Dapače, na svojoj glazbenoj etiketi Obscure Records, Eno između samo deset objavljenih albuma izdaje i djela Johna Cagea. Bilo kroz tehničke postupke i eksperiment, inovaciju na polju zvuka ili putem klasičnog hommagea broj izvođača popularne glazbe koji se poziva na Cageov lik i djelo prilično je velik. Još 1967. Frank Zappa posvećuje mu svoj debitantski solo album Lumpy Gravy te se i deklarativno poziva na njega kao na glavno nadahnuće pri njegovu stvaranju. Kompilacijski album Sonic Youtha Goodbye 20th Century iz 1999. sadrži i dvije Cageove skladbe, postrock-grupa Stereolab snima pjesmu pod naslovom John Cage Bubblegum, a u početku ovog teksta spomenuti Aphex Twin na albumu Druqs iz 2001. izvodi većinu skladbi na računalno kontroliranu prepariranom klaviru. Broj autora koje je Cage zadužio time se ne iscrpljuje, kao što nije izgledno ni jenjavanje njegova utjecaja, odnosno nestanak Cageova glazbenog nasljeđa. Aktualni elektronski pravci poput minimal techna bliski su njegovim teorijskim razmatranjima o zvuku i minimalističkoj praksi repetitivnosti. Izravno ili neizravno, na teorijskoj, filozofskoj ili praktičnoj razini John Cage u velikoj je mjeri obilježio povijest popularne glazbe i taj se utjecaj, posredovanjem izvođača poput Kraftwerka, Briana Ena ili Sonic Youtha – premda nesvjesno – čini se širi i dalje.