Važan posjet bosansko-hercegovačkim Hrvatima

Šesnaestog ožujka u Tuzli su bili gosti iz Središnjice Matice hrvatske. Uz potpredsjednika Stjepana Sučića, česta gosta Ogranka, tuzlanske matičare posjetio je i akademik Ante Stamać.

U podne, u amfiteatru KŠC Svetoga Franje, akademik Stamać održao je predavanje profesorima i završnim razredima Gimnazije, pri čemu je i predstavio najnovije knjige biblioteke Stoljećâ hrvatske književnosti. Bila je to prilika za tumačenje nekih aktualnih nesporazuma koji u mladih ljudi mogu izazvati nedoumicu. Aktualno svojatanje hrvatske književnosti i hrvatskih znanstvenika i književnika (Ivan Gundulić i Ruđer Bošković) nije benigno te je bio pravi trenutak da se o tome progovori onako kako je to u Tuzli učinio Stamać.

Istoga dana u amfiteatru Filozofskoga fakulteta, u rano poslijepodne održano je predavanje za profesore, studente i građanstvo. Tema je bila Identitet i kultura Hrvata. Taj identitet i ta kultura veoma se tiču Bosne i Hercegovine jer su njezina sastavnica i, koliko god se o tome zna i govori, nikada nije bilo potrebnije to naglašavati. Na poseban način, u Tuzli, danas!

Oba su predavanja bila posjećena i kvalitetno medijski popraćena. Akademik Stamać strpljivo je odgovarao na pitanja učenika, studenata i profesora. Takva potvrda slušanosti i poštovanje zahvalne tuzlanske publike koje je osjetio Stamać najbolji su dokaz značenja takvih posjeta i predavanja.

Navečer, u Međunarodnoj galeriji portreta, predstavljen je osmi broj časopisa Gradovrh. Ujedinjeni zborovi Prijatelji KŠC i Hrvatskoga doma otpjevali su Beethovenovu Odu radosti i Nebesa slave. Akademik se obratio publici, građanima Tuzle. Govorio je o časopisima koje izdaju Središnjica MH i Matičini ogranci. Gradovrh je istaknuo kao jedan od boljih znanstvenih Matičinih časopisa u BiH.

Gradovrh je zamišljen kao godišnjak za književno-jezična, društvena i prirodoznanstvena pitanja u okviru Matice hrvatske u Tuzli. Nije slučajno što je u naslovu toga, ponajviše književno-jezičnoga, časopisa pridodan i onaj dio koji se odnosi na priloge iz prirodoznanstvenoga područja. Tuzla je, naime, sveučilišno središte koje je u temeljima imalo fakultete koji nisu iz humanističkih ni društvenih područja. Iz sadržaja je dosadašnjih brojeva Gradovrha vidljivo da su brojniji prilozi književno-jezične i društvene tematike, ali – što je uredništvu časopisa važno – u svakome broju ima nekoliko radova iz prirodoslovlja.

U osmome broju časopisa nema bitnih odstupanja od uobičajene tematike: jezik, književnost, povijest, pedagogija, sociologija, publicistika i ekologija. Što se jezikoslovnih tema tiče, ima radova iz b/h/s jezika, ali i tema iz drugih kontaktnih jezika.

Autori radova sa sveučilišta iz Sarajeva (A. Šehović), Zagreba (I. Barišić i M. Pađan), Zenice (N. Mujkić), Osijeka (N. Puškar, B. Aljukić), Brčkog (A. Džibrić) ulaze u krug redovitih suradnika i svojim prilozima, uz priloge kolega s Tuzlanskoga univerziteta, pridonose kvaliteti i raznovrsnosti sadržaja broja.

Tuzla i Hrvati iz Tuzle nisu ni usput ni nisput uglednim Hrvatima i iz BiH i iz Hrvatske. Ne dolaze često. Ali kada dolaze Matici hrvatskoj u Tuzli, radost je obostrana. Te prilike koriste se za pokazivanje i predstavljanje Tuzle kao važnoga bosanskohercegovačkog centra koji je (i) hrvatski grad.