Uzorno odrađen posao

Prvoga dana proljeća, u skromnim, ali posve ispunjenim prostorijama Društva povjesničara umjetnosti Hrvatske u Zagrebu, predstavljena je vrijedna, nadasve važna i opsegom impresivna publikacija.

Splitska Galerija umjetnina, naime, nepune tri godine nakon što je svečano otvorena na svojoj novoj lokaciji u obnovljenoj te stručno i nadasve uspješno adaptiranoj zgradi znamenite Stare bolnice, sada je dobila i katalog s detaljnim pregledom stalnoga postava. Konac koji djelo krasi, rekli bismo. A na tom velebnom djelu naša svekolika kulturna javnost može i mora – ne zaboravljajući, dakako, ni njegove stručne i marljive suradnike – zahvaliti ponajprije jednom čovjeku. Ovdje je riječ o Boži Majstoroviću, vjerojatno najuspješnijem i najagilnijem ravnatelju što ga je neka hrvatska muzejsko-galerijska ustanova imala u proteklih desetak, pa i više godina. Danas pak, zbog skandalozne političke samovolje te posvemašnjeg ignoriranja mišljenja struke od strane čelništva grada Splita, Majstorović više nije u prilici voditi Galeriju umjetnina niti brinuti se za nju. Nadgledanje adaptacije Stare bolnice uz istodobno stalno organiziranje brojnih povijesnih odnosno suvremenih izložbi, izvrsno osmišljen i realiziran stalni postav te detaljno razrađeni planovi i zadaci što ih valja realizirati u skorijoj budućnosti; sve pobrojano pokazalo se nedovoljnim za obnovu Majstorovićeva ravnateljskog mandata. Bolji primjer destimulacije doista nije lako pronaći! Ali to zapravo i nije neka nova priča. Najlipšem gradu na svitu nikada nije nedostajalo vrhunskih ljudi i ideja; razumijevanja za njih, naprotiv, itekako jest.

Pa ipak, destimulaciji usprkos, Majstorović je marljivo zgotovio već prije započet i ambiciozno osmišljen katalog stalnoga postava. Pred nama se, dakle, nalazi više od kilograma teška, tristotinjak stranica debela, dvojezično napisana i atraktivno grafički oblikovana – dizajner je Viktor Popović – knjiga s visokokvalitetnim reprodukcijama svih izloženih umjetnina. Već ti banalni podaci jasno pokazuju kako sličan katalog danas ne posjeduje nijedna srodna hrvatska institucija, uključujući i one najveće zagrebačke. Split – Zagreb 1 : 0!

Za naslovnicu kataloga odabrano je nimalo monumentalno, ali iznimno vrijedno i zanimljivo djelo. Riječ je o malom crtežu pod naslovom Ruski balet, što ga je tušem na papiru izradio jedan od najvažnijih hrvatskih slikara, Miroslav Kraljević. Reprodukcija svojim dimenzijama tek neznatno zaostaje za originalom, a usprkos apsolutnoj akromatici – čak su i slova s natpisom koji govori o sadržaju knjige bijela odnosno siva – naslovnica djeluje atraktivno i zavodljivo te naprosto vabi na listanje. A unutra najprije nailazimo na opsežan Majstorovićev tekst koji nas upoznaje s poviješću Galerije umjetnina, a potom i djelima zastupljenim u njezinu stalnom postavu. S obzirom da Galerija umjetnina pokriva raspon od gotike pa sve do najsuvremenijih strujanja, Majstorovićev tekst svojevrsna je minijaturna povijest umjetnosti promatrana kroz prizmu konkretnih primjera što ih je tamo moguće razgledati. Bio je to nedvojbeno golem posao. Autor teksta uspijeva spomenuti sve zastupljene umjetnike, ne zapadajući pritom u dosadno nabrajanje. Istodobno, u svako stilsko razdoblje ili pak poetski bliske autorske izričaje – ovo drugo osobito vrijedi za umjetnost nastalu tijekom proteklih nekoliko desetljeća – Majstorović čitatelja uvodi s nekoliko lucidno odabranih i informativnih rečenica. Nakon opsežnoga teksta popraćena kvalitetnim fotografijama Galerije umjetnina, odnosno njezina stalnoga postava, slijede, dakako, stranice s reprodukcijama svih izložaka. Poredane su na način da rekonstruiraju predviđeni slijed posjetiteljeva kretanja, a uz imena autora te nazive djela sadrže i brojeve kataloških jedinica koje su uredno i abecednim redom pobrojane na kraju knjige. A uz svaki eksponat u katalogu djela postoji i izbor iz pripadne bibliografije, što budućim znanstvenicima ili znatiželjnicima neprijeporno olakšava dalje istraživanje odnosno informiranje.

Božo Majstorović i njegovi vrijedni suradnici još jednom su odradili uzoran posao. Svojevrsna točka na i? Nipošto! Preostaje stručna adaptacija bastiona Cornaro kako bi se realizirali projekti parka skulptura te reprezentativnoga prostora za povremene izložbe. Projekti ili borba? Kada je Split u pitanju, bojimo se više ovo drugo. Hoće li Split omogućiti Boži Majstoroviću priliku za još jedan uzorno odrađen posao?