Vijenac 472

Glazba

Zagrebačka filharmonija već najavila sezonu 2012/13.

Ukorak sa svjetskim trendovima

Jana Haluza

Dva dana uoči koncerta s Ivom Pogorelićem, u srijedu, 21. ožujka, predstavljena je nova sezona Zagrebačke filharmonije (2012/13). Nešto ranije od uobičajenog za naše prilike, ali sasvim u taktu svjetskih ritmova organizacije i planiranja. Uz tri glavna ciklusa (Plavi, Bijeli i Crveni) orkestar u idućoj sezoni zadržava Regionalni ciklus (Točka–Tačka–Pika) u suradnji sa Slovenskom i Beogradskom filharmonijom i uz potporu američkih veleposlanstava u regiji, te uvodi jedan novi. Riječ je o filmskom ciklusu u suradnji s Kinom Europa, gdje će uz projekcije niza kultnih nijemih filmova, kako je najavio izvršni direktor kina Hrvoje Laurenta, Zagrebačka filharmonija pred platnom izvoditi glazbeni soundtrack uživo, posve u skladu sa svjetskim trendovima i nedavno Oscarima ovjenčanim nijemim filmom The Artist. Orkestar zadržava već uhodanu suradnju s ruskim skladateljem Dmitrijem Kitajenkom kao umjetničkim savjetnikom, koji je napomenuo kako filharmonija bolje zvuči otkako nema šefa dirigenta, premda je za izbor novoga već najavljeno otvaranje natječaja. Orkestar je inaugurirao i status tzv. rezidencijalnoga skladatelja i kao prvog na stvaralačku suradnju pozvao Davorina Kempfa, koji će za Filharmoniju u dvije iduće sezone napisati četiri skladbe: jedan klavirski koncert, jedno veće simfonijsko djelo te dva manja za puhački i gudački dio orkestra. Ravnatelj filharmonije Miljenko Puljić najavio je osnivanje Kluba orkestra s pogodnostima pri kupnji ulaznica, kao i svoju inicijativu za izgradnju nove zgrade Zagrebačke filharmonije, koja bi trebala biti na području Velesajma u Novom Zagrebu, točno preko puta Muzeja suvremene umjetnosti, kao dio nove osovine važnih kulturnih institucija s druge strane Save.

Dva dana poslije, treći put u Lisinskom, a drugi put u sezoni Zagrebačke filharmonije, Zagrepčani su čuli muziciranje Ive Pogorelića. Nakon Čajkovskog i Drugoga Chopinova koncerta, došao je red na Prvi koncert čija je glazba tijesno vezana uz kontroverzne provokacije neosporno genijalna interpreta kreativnih ambicija. Pogorelić je stvorio početnu napetost zadržavajući svoj izlazak pred orkestar, individualizirano je probijao granice uhodanih izvođačkih konvencija, raslojavao je fraze i poigravao se glazbenim tijekom. Ono zbog čega se svaki njegov nastup ipak ne smije propustiti sanjarsko su putovanje romantiziranoga drugog stavka i izvrnuti naglasci završnoga krakowiaka u kojima je tek naizgled nonšalantno savršeno kontrolirao nadljudske nizove pomno izbrušenih tonskih kristala.

Makedonac Simon Trpčeski na koncertu sljedećega petka (30. ožujka) otkrio je introvertiranu, skromnu, ali također u svakom segmentu dotjeranu i bravuroznu svirku u Saint-Saensovu virtuoznom 2. klavirskom koncertu, koji smo u ovoj sezoni čuli već četvrti put, pa su i tu očekivanja bila veća. Ukratko, bila je to večer s previše informacija u kojoj su ispucana tri aduta odjednom: praizvedba novoga djela suvremenoga hrvatskog skladatelja Dalibora Bukvića, njegov kontrastni diptih Why not?, koji je za ovu sezonu naručila Filharmonija, ponovni susret publike i orkestra nakon dugo vremena s našim najpoznatijim dirigentom mlađe generacije Ivanom Repušićem, koji je drugu godinu na trajnom angažmanu u Njemačkoj kao prvi dirigent Opere u Hannoveru, i već spomenuto gostovanje jednog od trenutačno najtraženijih pijanista, što se poklopilo i s dvadesetom obljetnicom uspostave diplomatskih odnosa Hrvatske i Makedonije, zbog čega je u publici bila i makedonska ministrica kulture Elizabeta Kančeska Milevska. Emocije rasprodane dvorane bile su na strani Fantazije na dvije folklorne teme suvremenoga makedonskog skladatelja Damira Imerija u bučnom spoju folklora, klasike i jazza, kao još jedan zahtjevni klavirski koncert na rasporedu te večeri. Izvedbi je prisustvovao sam skladatelj u skupini od tridesetak Makedonaca koji su posebno na taj koncert u Zagreb doputovali organiziranim autobusom iz Skopja. U sjeni ostao je Bukvić i njegova zanatski dorađena i harmonijsko-ritmički zanimljiva glazba, koja svakako zaslužuje reinterpretaciju u nekom novom usklađenijem kontekstu.


Vijenac 472

472 - 5. travnja 2012. | Arhiva

Klikni za povratak