Povrat umjetničkog blaga

Protokol o povratu kulturnih dobara iz Republike Srbije u Republiku Hrvatsku potpisali su 23. ožujka u Državnom arhivu ministrica kulture RH Andrea Zlatar Violić i njezin srbijanski kolega, ministar Predrag Marković. Srbija je dosad vratila nešto više od 25.000 umjetnina, a povratom preostalih 1065 do kraja 2013. bit će dovršen dugogodišnji rad na povratu dobara ukradenih u agresiji tijekom Domovinskoga rata. Usprkos tome, od ukupno 46.191 otuđenog predmeta, gotovo polovica vjerojatno neće biti vraćena jer se nalazi na crnom tržištu ili je nestala. Uz ministre, potpisivanju Protokola i svečanom primanju u Uredu predsjednika prisustvovali su dužnosnici obaju ministarstava te predsjednice Međudržavnog povjerenstva za povrat kulturnih dobara Branka Šulc i Dušica Živković, koordinatorice cijeloga projekta.

Ministri kulture Hrvatske i Srbije na prijemu kod predsjednika Josipovića / Snimila Nives Gajdobranski

Predsjednik Josipović potpisivanje Protokola ocijenio je važnim događajem za obje zemlje jer on „pokazuje da se otvorena pitanja mogu rješavati, da se može ostvariti interes obiju strana, što otvara nadu da se i ostala otvorena pitanja mogu riješiti na najbolji mogući način“. Dodao je kako je dio kulturnoga dobra u vlasništvu Srpske pravoslavne crkve u Hrvatskoj, što je „iznimno važno za očuvanje identiteta srpske manjine u Hrvatskoj“. Zahvalivši svima koji su uložili velik trud u povrat kulturnoga blaga, upozorio je i na problem ukradenih umjetnina, izrazivši nadu da će ministarstva koja se bave suzbijanjem kriminala učiniti sve da se dobro pronađe. „U cijelom procesu tri su ključna mjesta – povrat blaga iz vukovarskoga muzeja, franjevačkog samostana u Vukovaru i Jasenovca, koji je još jednim dijelom ostao otvoreno pitanje“, rekla je ministrica Zlatar, napomenuvši da su na pitanju povrata više od desetljeća radili deseci ljudi, mahom restauratori i konzervatori.

Istaknula je kako će vraćeni predmeti biti smješteni u primjerenim uvjetima u prostorijama Srpske pravoslavne crkve u Hrvatskoj, ponajprije manastirima Krupa i Krka, a razmišlja se i o izgradnji muzeja u Ernestinovu ili Dalju radi smještaja objekata koji ne mogu biti vraćeni u matična područja. Izrazivši nadu kako će se uskoro riješiti i pitanje slobodne distribucije knjiga bez carina, ministrica kulture dodala je da još treba riješiti pitanje Jugoslavenske kinoteke, odnosno zajedničke baštine do devedesetih godina, koju treba učiniti dostupnom građanima i istraživačima.

Srbijanski ministar Marković naglasio je da će preostali predmeti Hrvatskoj biti vraćeni „brzinom kojom se osiguravaju uvjeti tamo gdje će se vraćati“, istaknuvši da je njegova vlada samo u posljednje dvije godina uložila više od 15.000 dinara u restauraciju i konzervaciju tih dobara. Na novinarsko pitanje o uvrštavanju dubrovačkih pisaca renesanse i baroka u ediciju Deset vekova srpske književnosti Matice srpske odgovorio je ocjenom da ljudi na ovim prostorima „imaju sreću da zajedno čuvaju svoje i tuđe nasljeđe, koje treba biti dostupno svima“. „Osobno ne bih imao ništa protiv bilo koga tko bi okupio po jednoj kategoriji umjetnička djela i predstavio ih javnosti, a da time ne šteti autorskim pravima“, zaključio je, dodavši da je naš zajednički problem sve manje čitatelja, a ostalo je „stvar marketinga i uredničke politike“?!

U nestalom blagu koje je na crnom tržištu nalazi se oko 22.000 umjetnina, a među njima su i Meštrovićeve vratnice crkve Presvetog Otkupitelja u Otavicama, više od 6.000 predmeta iz Memorijalnoga muzeja Jasenovac, oko tisuću slika i skulptura zbirke Bauer i dr. Dio blaga uništen je u ratnim razaranjima, a za preostalim tragaju Interpol i ministarstva unutarnjih poslova Srbije i Hrvatske.