Orbite – tajni život planeta

Davor Preis, javnosti najpoznatiji po konceptualnoj instalaciji Nine views – intervenciji u Kožarićev rad Prizemljeno sunce – autor je osebujna izričaja čije je umjetničko djelovanje duboko prožeto iskustvom prirodnih znanosti. Prošloga ponedjeljka u Galeriji CEKAO otvorena je njegova najnovija izložba Orbit 59–738. Ciklus je to od pet računalnih grafika koji se tematski nadovezuje na „prizemljene planete“ i rad First orbit, ali istodobno odlazi i korak dalje. Grafike izrađene u akromatskoj tehnici prikazuju život apstraktnih crno-bijelih oblika pročišćen od svake suvišne estetizacije, svijet vizualno dojmljiv, hipnotičan i duboko kontemplativan. Autor predstavlja grafičku shemu fizikalnih zakonitosti kretanja planeta tako što multiplicira imaginarnu orbitu 59–378 (brojevi u njezinu nazivu označavaju točke u kojima se zamišljeni planet najviše približava odnosno udaljava od Sunca) da bi pokazao kako uistinu izgleda putanja nekog planeta. Ona naime nije kružnica odnosno elipsa, već splet premreženih kružnih oblika koji, kada ih se zabilježi, daju oblik rozete. Tako je prvi rad u ciklusu, po kojem je ciklus i naslovljen, plošni crtež rozete, dok se na preostala četiri autor svojom „rozetom“ poigrava. On je rotira i zakrivljuje u prostoru i dodaje joj matematički proračunate sjene. U trenutku kada je, posluživši se umjetnošću kao medijem, na svijetlo dana iznio znanstvenu istinu autor se prepušta igri i maštanju.

Da bismo razumjeli autorov najnoviji rad, potrebno je osvrnuti se na njegovo dosadašnje umjetničko djelovanje. Iako je izlagao i cikluse intimističkog odnosno socijalnog predznaka, kao provodni motiv Preisova rada (još od ciklusa Landscapers izložena 2001. u galeriji Matice hrvatske) nameće se duboka privrženost spoznajama egzaktnih znanosti. Na spomenutoj izložbi autor je postavio ambijentalnu instalaciju u kojoj je putem medija umjetnosti tematizirao neke od temeljnih znanstvenih teorija pretočivši u umjetnički rad koncepte Pitagore, Arhimeda, Newtona i Einsteina. Sljedeće godine u Galeriji Karas postavlja interaktivnu instalaciju What man can do with one finger u kojoj koristi prostor kao sastavni dio sama rada. U prizemlje galerije smješta plakate s prikazima karakterističnih gesti ljudske šake, dok na katu postavlja instalaciju koja podsjeća na klasični rekvizitarij znanstvene fantastike. Posjetitelj s instalacijom ulazi u komunikaciju pritiskom prsta na strujnu sklopku. U tom trenutku objekti mijenjaju izgled i ropotarnica SF rekvizita postaje – izmjenom s vanjskog na osvjetljenje unutar samih predmeta – galaksija u nastajanju. I to je ono što kod autora upada u oči. Potreba za komunikativnošću umjetničkog djela. Komunikacijom rada s prostorom u kojem se nalazi i komunikacijom rada s publikom.

U uvodu ovog teksta spomenuta prostorna instalacija Nine views još je jedan primjer autorove želje za komunikacijom umjetničkoga djela s njegovom okolinom shvaćenom u najširem smislu. „Prizemljujući“ planete u točnim omjerima prema Suncu, Preis ulazi u razgovor s Kožarićevim djelom. On ga nastavlja i upotpunjuje. Kao izravna posljedica toga projekta nastala je i urbana ruta po kojoj su „tragači za planetima“ hodočastili ne bi li ih pronašli. Na forumima raspravljalo se o njihovim lokacijama, a uzbuđeni pronalazači izvještavali su o svojim uspjesima. Interakcija rada s publikom nastavila se još dugo nakon postavljanja instalacije. Razgovor, suradnja i druženje – autora s autorom, umjetnika s prostorom u kojem stvara i izlaže, autora i njegova djela s publikom, a također stalna komunikacija umjetnika s njegovim vlastitim radom – nameće se kao konstanta u Preisovu djelovanju. Njegov se rad nikad ne iscrpljuje u samoj izvedbi i estetskoj kakvoći. Kraj mu se nalazi negdje izvan njega sam, u interakciji s okolinom koja mu omogućuje napredovanje prema nepoznatom. Godine 2010. u galeriji Bačva, kao nastavak Nine views, autor izlaže rad First orbit. U kružni prostor galerije umeće isječak orbite u Varšavskoj ulici postavljena modela zemlje te time „svojem planetu“ daje mogućnost kretanja – putanju. Simbolično ga oslobađa za jedan planet neprirodne nepomičnosti i zatočenosti u prethodni ciklus.

Nakon modela stvarnih planeta pa zatim modela stvarne orbite Davor Preis odnosno Daworp Earthman (kako stoji na naslovnici kataloga) odlazi korak dalje i na svojoj nam najnovijoj izložbi predstavlja orbitu izmaštana planeta. Planeta na kojem ne bismo mogli opstati jer ga njegova krajnje elipsoidna putanja odvodi toliko daleko od Sunca da bi nam klimatski uvjeti na putu orbite 59–738 bili neizdrživi. Put koji autor prolazi, od korištenja matematičkim postupkom u svrhu kreiranja modela koji vjerno svjedoči o postojećem do korištenja istim matematičkim i fizikalnim zakonima kako bi došao do potpuno imaginarnog momenta, donekle ga udaljava od postupka prva dva dijela konceptualnoga triptiha. U svom najnovijem radu umjetnik kao da taj postupak obrće. Dok se u prva dva rada služio likovnim oblikovanjem kako bi uspostavio modele postojećeg, u ovom ciklusu autor se prije služi iskustvom znanosti kako bi oblikovao ne neko postojeće fizikalno tijelo nego – stvarno umjetničko tijelo. U ovom slučaju rozetu koju Preis s pročelja srednjovjekovne crkve, mistične građevine koja svjedoči o prisutnosti božanskog i nedokučivog, premješta u Nedokučivo svemira ostvarujući tim postupkom zanimljiv paralelizam koji ostavlja prostor višeznačnim interpretacijama.