Od Zvane Črnje do suvremene čileanske književnosti

U šesnaestoj godini izlaženja Nova Istra, časopis za književnost, kulturološke i društvene teme, usmjeren na aktualna kulturna zbivanja i aktivnosti autora iz zemlje i regije, nastavlja tradiciju dijaloga s inozemnim autorima i njihovim praksama. Tako dvobroj za jesen i zimu donosi bogat pregled studija, ogleda i članaka u kojima su zastupljene teme od Zvane Črnje i njegove važnosti za književni i kulturni život Istre, preko najnovijih prijevoda tekstova suvremenih čileanskih autora do razgovora s američkim piscem, sveučilišnim profesorom književnosti s losandželeskom adresom, Paulom Vangelistijem.

Život i djelo Zvane Črnje, istarskoga prosvjetitelja i jednog od najplodnijih autora, između ostalog autora edicije Kulturne povijesti Hrvata i pokretača Čakavskog sabora, bila je središnja tema 8. pulskih dana eseja, održanih 22. i 23. listopada 2010. U autobiografiji Život u Žrvnju, koju je svojim tekstom popratio Vinko Brešić, Črnja „najvažnijom školom izdvaja onu uz djedovsko ognjište“, pišući, između ostaloga, o služenju kazne na Golom otoku te o političkim i kulturnim borbama za Istru. Bilo da se o Črnji piše kao o povjesničaru hrvatske kulture i civilizacije, o čemu piše Irvin Lukežić, njegovu spisateljskom djelovanju te povezanosti i velikom utjecaju Krleže na njegov rad u tekstu Milorada Stojevića, Črnja je uvijek prikazan neodvojivo od svoje pučke, težačke perspektive i borbe za brisanje razlika između provincijskog i metropolskog te isticanja važnosti čakavštine u hrvatskome jeziku. Lukežić stoga smatra da je u tome pogledu dosegnuo „dekartovski racionalnu metodu spoznavanja biti čakavskog fenomena“. Iz zanimljive perspektive Črnje kao preteče antiglobalizacijske politike kroz medij čakavske poezije piše pak u svome tekstu Irena Grubica.

Zanimljiv dio časopisa zauzimaju novi prijevodi stranih autora, posebice dio posvećen suvremenoj čileanskoj književnosti, njezinim specifičnostima te sličnostima i razlikama u odnosu na španjolsku književnost, o čemu piše čileanski pjesnik i najmlađi član Čileanske akademije za jezik Andres Morales Milohnic.

Osim prijevoda tekstova suvremenih čileanskih autora, Nova Istra donosi i prijevode dvaju kratkih eseja talijanske spisateljice Dacie Mariani Europa i Tragovima Maupassanta, koji govori o neobičnim i poticajnim Maupassantovim lutanjima Sicilijom. Ističu se svakako i ulomci iz romana prvenca Stakleno groblje iranske spisateljice Sorour Kasmaď, u čijem pripovijedanju o iranskoj političkoj svakidašnjici pronalazimo fantastičke, povijesne i mitske elemente, te pjesme iz zbirke Air Paula Vangelistija, ujedno gosta intervjua u rubrici Razgovori. Živeći i stvarajući u Los Angelesu, gradu-epicentru američke tvornice snova, Vangelisti, autor dvadesetak zbirki poezije, u razgovoru navodi specifični regionalni status produkcije poezije unutar suvremene američke književne scene.

Blok domaće suvremene književnosti donosi nam pjesničke radove iz neobjavljene zbirke Na istom zarezu Diane Rosandić, kratku priču Talijanska kuhinja Stjepana Čuića, Četiri zagrebačke pjesme Tomislava Kovačevića te ulomak iz nedovršena romana Nastjenjke Supić Dubrovnik: apstraktna slika. O posebnosti grada Rijeke predstavljenoj kroz felinijevski živopisnu atmosferu u djelu Paola Santarcangelija Luka obezglavljena orla piše Irvin Lukežić u rubrici Studije i ogledi. Saša Došen u svojoj studiji Smrt junaka kao nužno sredstvo integracije ličnosti piše o zajedničkoj strukturi, tematici i simbolici narodne bajke, uspoređujući ih s temeljnim postulatima psihoanalitičkoga tumačenja osobnosti.

Gošća kritičarka ovoga broja je Božica Zoko, a među mnogobrojnim kritikama novijih izdanja u književnoj produkciji našle su se kritike kojima Darija Žilić prati zbirku poetskih mikroeseja Branimira Oblučara Pucketanja te kritika romana Ljudi koji su sadili drveće Josipa Mlakića autora Božidara Alajbegovića.

Blok o zavičajnoj povijesti potpisuje Davor Mandić radom Od ugovora o miru do Londonskog memoranduma.

U jesensko-zimskom izdanju Nove Istre s neizostavnom dozom interkulturalnosti karakterističnom za istarsko podneblje, isprepleću se neke stare, a opet nove teme. Čitajući retke Diane Rosandić, popunjavajući riječki mozaik djelom Paola Santarcangelija i nadahnjujući se suvremenom američkom poezijom, s nestrpljenjem možemo očekivati novi broj.