Od činjenica do mitova

Tribina pod naslovom Sastanak Miloševića i Tuđmana u Karađorđevu: činjenice i mitovi, u organizaciji Odjela za politologiju Matice hrvatske i udruge građana ISTINA (Inicijativa za slobodu, toleranciju i nacionalnu afirmaciju), održana je 27. ožujka u Velikoj dvorani Matice hrvatske, pred brojnom publikom. Osobna razmišljanja o navedenoj temi na tribini su razmijenili znanstveni savjetnik u Hrvatskom institutu za povijest Ivo Lučić i poznati novinar Denis Kuljiš, koji su svojom živom raspravom izazvali brojne reakcije publike.

Nakon uvodnoga pozdrava predsjednika udruge ISTINA, Nine Raspudića, krenula su izlaganja sudionika tribine o toj, kako je sam Raspudić rekao, „vrlo bitnoj, a podosta kontroverznoj temi za Republiku Hrvatsku“. Prvi je svoje mišljenje, u desetominutnom izlaganju, predstavio Kuljiš, a potom je to učinio i Lučić, nakon čega je uslijedila rasprava pod budnim okom moderatora Roberta Skenderovića.

Dajući vlastiti društveni kontekst zbivanja toga vremena, Kuljiš je u izlaganju ustvrdio kako je dogovor o podjeli BiH između Tuđmana i Miloševića nastao na njihovu sastanku u Tikvešu 15. travnja, a ne 25. ožujka u Karađorđevu, navodeći kako „tada još stvari nisu bile sazrele za dogovor“. Kao dokaz za tu tezu Kuljiš navodi tajnost sama sastanka kao i fotografiju na kojoj se vidi da Tuđman i Milošević srdačno razgovaraju, za razliku od Karađorđeva, „gdje su se još držali dosta formalno“. Kuljiš je naveo i nekoliko „argumenata“ koji govore u prilog tezi o „dogovorenom ratu“, pa je tako rekao: „JNA se nije htjela odreći Jugoslavije, Beograd Srba izvan Srbije, a Hrvatska svoje nacionalnosti, za što je jedino rješenje bio rat“. Kuljiš smatra kako je karta o podjeli BiH napravljena već uoči početka rata, i to s dvjema inačicama podjele, a također tvrdi kako se sastanak u Karađorđevu održao 26. ožujka, a ne dan prije, što je potvrđena povijesna činjenica.

Lučić je u svom izlaganju rekao kako je Karađorđevo konstruirani politički mit, zato što ne može biti govora o „tajnom sastanku Tuđmana i Miloševića“ jer je isti dan TANJUG objavio vijest o njihovu sastanku, a sljedeći dan i sve važne novine. Budući da su u to doba gotovo svi bili protiv raspada Jugoslavije, Lučić zaključuje kako je jedan od razloga za sastanak bio taj da se izvrši pritisak na Antu Markovića, odnosno savezne institucije koje su se zalagale za očuvanje Jugoslavije. Spomenuo je i kako bi glavni motiv za sastanak mogao biti povezan s demonstracijama 9. ožujka u Beogradu, na kojima se demonstriralo protiv Tuđmana, ali i protiv Miloševića, stoga je Tuđman računajući na to tražio pomoć za Srbe u Hrvatskoj (zbog pucnjave u Pakracu), kako bi time očuvao vlastitu poziciju i mir, jer je JNA planirala rušenje slovenske i hrvatske vlade. Na kraju izlaganja Lučić je rekao: „raspad Jugoslavije nužno je dovodio do raspada Bosne“, a mit o tome da je Tuđman podijelio Bosnu konstruirali su njegovi politički protivnici.

Nakon izlaganja uslijedila je žustra rasprava između Lučića i Kuljiša (pitanja i komentari publike nisu bili dopušteni), koja se u određenim trenucima odmaknula od same teme tribine, a najveće su se prepirke vodile oko karte na kojoj je navodno Bosna podijeljena i o tome tko je bio za očuvanje Jugoslavije.

Nakon brojnih imena, teza, činjenica, mitova i dezinformacija koje su spomenute na tribini, na samu kraju Lučić je istaknuo kako BiH nisu podijelili ni Srbi ni Hrvati već velike sile, a sam događaj završio je zaključkom kako je tribina, a posebno rasprava, bila uistinu zanimljiva.