Kazališni globus - svijet

Još jednom kontroverzni Frljić

Kranj – U posljednje dvije godine najtraženiji hrvatski redatelj Oliver Frljić prošloga je tjedna u Prešernovu gledališču u Kranju predstavio svoje viđenje Čehovljeve Tri sestre, gdje sam potpisuje i scenografiju. Tekst je reduciran, redateljski postupak neočekivan, a izlaskom iz svojih uloga na samu kraju glumci ulaze u drukčiju dimenziju teatra kakav se ne očekuje od velikoga ruskog pisca. Poigravanje dimenzijom vremena i osuvremenjivanje teksta obilježavaju interpretaciju u kojoj se primjenjuje čak i tonski zapis govora aktualnoga slovenskog premijera. Kritika je i ovaj put podijeljena oko Frljića: za jedne riječ je o ne dokraja provedenu pokusu radikalnog iščitavanja klasika, a svođenje Čehova na političku agitku podcjenjuje gledatelje i pisca, dok je za druge postupkom demontaže koji omogućuje dubinsko seciranje Čehova Frljić došao do originalnoga čitanja klasika. Tri sestre tako postaju još jedna kontroverzna Frljićeva kritika suvremenoga političkog trenutka, koja je isprovocirala i podijelila publiku i kritiku.

Mladi, a već potrošeni

London – Wasted, novi komad Kate Tempest u kazalištu Paines Plough, bavi se naizgled potrošenom temom: ulaskom u odgovorni život odraslih nakon hedonističke slobode adolescencije.

Troje prijatelja u dvadesetima susreću se kako bi obilježili godišnjicu smrti četvrtoga člana toga društva. U formalnom smislu autorica kombinira rap-poeziju izgovaranu u mikrofon s autorefleksivnim ispovijedima glumaca, a kazališni je rezultat sudeći po kritikama izniman. U režiji Jamesa Grievea, koja je jednako dinamična kao i sama drama, produkcija se nametnula kao jedna od najzanimljivijih u Londonu posljednjih mjeseci, u čemu bitnu ulogu imaju i odlični glumci Lizzy Watts, Ashley George i Cary Crankson. Uzalud potrošeni životi još mladih ljudi i suvremena dramska forma pokazali su se u ovoj produkciji kao dobitna kombinacija.

Pisac među teniskim lopticama

New York – Neobična produkcija duga imena A (radically condensed and expanded) Supposedly Fun Thing I’ll Never Do Again (after David Foster Wallace) novi je zanimljivi prilog dokumentarnom kazalištu. Produkcija koju bi se približno moglo prevesti kao (Radikalno skraćena i proširena) Stvar koja bi trebala biti smiješna, a koju nikad neću ponoviti ( po D. F. Wallaceu) u režiji Daniela Fisha bavi se djelom poznatog američkog pisca i esejista čiji je život završio 2008, samoubojstvom u 46. godini života. Glumci okruženi hrpom loptica za tenis (o kojem je također pisao Wallace) dva i pol sata izgovaraju neke od tekstova kultnog autora koji je progovarao o američkoj suvremenosti, a čini se da ni dužina ni glumačka logoreja nisu smetali ni publici ni kritici, koji su predstavu jako dobro prihvatili.

U Tuzli – regionalno

Tuzla – Jubilarni deseti TKT Fest održava se ovoga tjedna u Tuzli. Međunarodni festival, koji okuplja predstave iz BiH, Hrvatske i Srbije, započeo je premijerom teksta Maje Pelević Ja ili netko drugi u režiji Vlade Keroševića i izvedbi diplomanata tuzlanske Akademije dramskih umjetnosti. Hrvatska se kazališta predstavljaju trima predstavama, Terapijom Jordana Cvetanovića u režiji Maje Šimić Teatra Rugantino, Kontrabasom Teatra Exit Renea Medvešeka i koprodukcijskim projektom Kazališta Virovitica, Teatra Kabare i NP Užice Prokleta avlija u režiji Nebojše Bradića.

Srbijansku produkciju predstavljaju Ne mo’š pobjeć’ od nedjelje Tene Štivičić (NP Toša Jovanović iz Zrenjanina), kragujevačka Ljepotica iz Leenana Mc Donagha i još jedna zrenjaninska predstava u produkciji Saveza dramskih umjetnika Vojvodine Franše d’Epere na Južnom bulevaru Aleksandra Popovića. BH-teatar zastupljen je Odom radosti Mostarskoga teatra mladih, autorskim projektom Seada Đulića, Müllerovim Snovima tuzlanskoga Teatra Kabare i Pismom iz 1920. BNP-a Zenica, u režiji posljednjih mjeseci neozaobilazna Olivera Frljića.