Deset godina HGM jazz orkestra Zagreb

Grad Zagreb ima dugu tradiciju klasičnih velikih plesnih i jazz-orkestara, još iz razdoblja kasnih tridesetih godina prošloga stoljeća. Tada je bilo najviše amaterskih i poluprofesionalnih orkestara, a u sklopu vodećih radijskih postaja formirani su plesni orkestri sa sekcijama truba, trombona, saksofona i ritam-sekcijama, pa je tako već Hrvatski krugoval imao odgovarajući korpus toga tipa pod vodstvom Božidara Mohačeka, a nakon završetka Drugoga svjetskog rata Radio Zagreb osniva plesni orkestar pod ravnanjem Zlatka Černjula. Ti su orkestri bili obvezni svirati programe primjerene zahtjevima matičnih kuća, pa im jazz nije bio primarna zadaća. U vrijeme socijalizma dirigenti i aranžeri nisu smjeli imati vlastite big bendove, odnosno voditi ih pod svojim imenima, pa su takve aktivnosti bile u sklopu kulturno-umjetničkih društva. Veći plesni i jazz-orkestri bili bi povremeno formirani i u nekim drugim hrvatskim središtima, s također ne uvijek definiranim programima, koji su se kretali od zabavne i plesne glazbe do popularnijega jazza.

Sigi Feigl – austrijski dirigent, saksofonist i aranžer

Danas u Zagrebu djeluju četiri orkestra po sastavu tipa big banda: Jazz orkestar Hrvatske radiotelevizije, Orkestar Hrvatske vojske, amaterski Jazz orkestar Hrvatskoga glazbenog zavoda i HGM jazz orkestar Zagreb. Ovaj posljednji, premda i ne baš uvijek, od svih je spomenutih najizrazitiji jazz big band. Djeluje pod okriljem Hrvatske glazbene mladeži te će uskoro proslaviti desetu obljetnicu postojanja. Orkestrom, koji je nastao zahvaljujući Ljetnoj jazz školi Hrvatske glazbene mladeži u Grožnjanu, gdje je i utemeljen u ožujku 2002, od početka ravna austrijski dirigent, saksofonist i aranžer Sigi Feigl. Taj je big band zamišljen kao edukativni orkestar, u kojem će u nedostatku odgovarajuće jazz-škole u nas prva iskustva stjecati mladi jazz-glazbenici. Nije to ni jeftin ni jednostavan glazbeni projekt, premda u njemu djeluju nezahtjevni glazbenici iz raznih sredina, ali tu su i strani dirigent i inozemni gosti – solisti i aranžeri, te stoga ovisi i o financijskim potporama, u ovom slučaju Ministarstva kulture RH, Ureda za kulturu Grada Zagreba te Ministarstva znanosti, obrazovanja i sporta RH.

Zamišljen kao mjesto za edukaciju mlađih jazz-glazbenika, orkestar se u međuvremenu dijelom pretvorio u gotovo poluprofesionalni korpus velike repertoarne dinamike, sa svim obvezama koje mu se kao takvu logično nameću. Jedna je od njih problem financiranja sa svim posljedicama, javljaju se i povremeni problemi s prostorom, pa je orkestar nerijetko prisiljen mijenjati lokacije pokusa i koncerata. No najveći je dio tih prepreka riješen, pa ćemo uskoro proslaviti deseti jubilej djelovanja tog korpusa.

Prvi je nastup HGM jazz orkestar Zagreb održao 20. lipnja 2002. u zagrebačkom Teatru Exit, a kao gosti-solisti nastupili su američki trubač i krilničar Bobby Shew te zagrebački, danas već pokojni, domaći džezisti, Boško Petrović i Damir Dičić.

Orkestar, koji je klasičnoga big band sastava s osamnaest glazbenika, održao je dosad više od 245 koncerata, odsviravši na stotine različitih aranžmana, za nabavku kojih se pretežito brine dirigent Feigl, a kroz njega je dosad prodefiliralo više od 120 mladih glazbenika iz raznih krajeva. Ugostio je više od šezdeset stranih i domaćih solista, gostujućih dirigenata, skladatelja i pedagoga. Trenutačno u njegovim redovima djeluje jedanaest u inozemstvu školovanih jazz-glazbenika s diplomom ili magisterijem, a novih se desetak nalazi na studijima jazz-glazbe u Grazu i Klagenfurtu. U ovom podsjetniku na desetljetnu aktivnost HGM jazz orkestra Zagreb valja spomenuti neka važnija imena jazza koja su u tom razdoblju pohodila Zagreb i nastupila uz spomenuti orkestar; iz Sjedinjenih Država – Bobby Shew, Randy Brecker, Dave Liebman, Don Menza, Bob Mintzer, John Thomas, Kevin Mahogany, Earl Gardner, Peter Erskine, Deborah Brown, Toshiko Akyoshi, Deborah Carter, iz europskih zemalja – Eric van Lier, Karlheinz Miklin, Ewald Oberleitner, Fritz Pauer, Gustavo Bergalli, Jonas Knudsson, Barbara Denerlein, Lasse Lindgren i Karolina Strassmayer, a od domaćih Miljenko Prohaska, Boško Petrović, Damir Dičić, Matija Dedić, Davor Križić, Ladislav Fidri. Orkestar se iz ne baš uvijek razumljivih razloga upuštao povremeno i u funkcije pratnje nekih naših estradnih pjevača.

Zahvaljujući veliku broju najrazličitijih pristupa aranžmanu, mladi su članovi bili u prilici upoznati čitavu lepezu uradaka raznih autora i aranžera u rasponu od Dukea Ellingtona, Counta Basieja, Thada Jonesa, Buddyja Richa, Billa Holmana, Stana Kentona, preko Tita Puentea i Abdullaha Ibrahima do domaćih, Radana Bosnera, Zlatka Dvoržaka, Silvija Glojnarića i Ante Gele, što s edukativnog i izvedbenog motrišta mladih i nema baš malu važnost.

Tijekom prosinca 2009. orkestar se predstavio i prvim CD-izdanjem pod naslovom HGM Plays The Beatles s aranžmanima Alana Baylocka i Mikea Crottyja.

U svom je desetljetnom postojanju orkestar imao i uspješna gostovanja u Sloveniji, Austriji, Belgiji, Italiji, Makedoniji,Turskoj, Indoneziji, Švedskoj, Cipru, Španjolskoj i Sjedinjenim Državama.

Zbog svoje dosta specifične temeljne uloge naobrazbe mladih džezista, koja mu je od početka zadana, posljedice se logičnog nedostatka vlastitoga glazbenog profila nisu mogle izbjeći, kao ni kontinuitet djelovanja s tek povremenim, ali kvalitetnim prezentacijama. Upravo je to razlog što HGM jazz orkestar Zagreb na hrvatskoj jazz-sceni ne posjeduje širu popularnost, koju svakako zaslužuje.