Čakovečko kazališno čudo

Prije 25 godina nisu se mogli odlučiti da li da se nazovu Žibekima (to su pačići koji slijepo slijede mamu patkicu), Cizekima (ždrebad koja svuda luta), pa su se na kraju odlučili nazvati Kazališnom družinom Pinklec, zavežljaj koji se namota na štap, stavi na rame i s njim se kreće u svijet. Radili su pokretne predstave, da se s njima može putovati po principu „sve svoje nosim sa sobom“. Ipak, od početka su vezani uz Centar za kulturu Čakovec i to je luka u koju se uvijek vraćaju. Kazališna družina Pinklec osnovana je 2. ožujka 1987., a već 26. ožujka izveli su lutkarsku predstavu za djecu Krokodil turist u režiji Romana Bogdana u kojoj su nastupali mahom tadašnji studenti čakovečke Učiteljske akademije: Lidija Bajuk, Aleksandar Bartolić, Sonja Kuhanec, Roberta Marcijuš, Edita Lesjak, Mladen Krstoglavek...

Najnovija predstava: Klupica Jelene Kovačić u režiji Marija Kovača

Iste godine ujesen nastala je i prva predstava za odrasle, Algazzy i Grummer: događaj na smetlištu, koja je na Susretu kazališnih amatera Hrvatske proglašena najboljom, a nastupili su i u Mostaru na Danima mladog teatra... Maska crvene smrti bila je najbolja na riječkom festivalu. Čakovečki su Pinkleci polako krenuli u osvajanje pozornosti publike. Već su predstavom Krvoskok 1989. na festivalu u Beogradu – Bramsu – osvojili veliku nagradu festivala, kao zadnje kazalište iz Hrvatske, jer su se nedugo potom zatvorile granice. Tom su predstavom započeli niz predstava nadahnutih Artaudom i nazvali su se nadrealistima. Temom, izvedbom i jezivim prizorima nasilja koji su prikazani humorno i sardonično, Pinkleci su umjetničkim stvaralaštvom upozorili na užase koji su uslijedili s onu stranu pozornice.

Početkom devedesetih (1991/1992) izdvajaju se iz sustava Hrvatskoga sabora kulture jer su, kao i Sisačka Daska, dubrovački Lero i Kugla glumište nadrasli prostor amaterizma. Osnivanjem Pulskog kazališnog festivala (PUF!) te su družine i njima srodne njegovale svoje poetike nadahnute estetskim kretanjima studentskih kazališta, koja je u nas predstavljao IFSK, a nastavilo razvijati Kugla glumište. Pinkleci su još 1991. tražili poluprofesionalni status, što je postalo moguće tek 2006. Otada, najčešće u koprodukcijama s drugim kazalištima, razvijaju profesionalnu djelatnost za djecu i odrasle, kao dio Centra za kulturu Čakovec.

U tih su petnaest godina „zrakopraznog prostora“, kako kaže Romano Bogdan, nastupali najviše u Teatru ITD, Zagrebačkom kazalištu mladih, Gavelli, na Danima satire i redovito na Eurokazu. Iz tog vremena pamtimo predstave Macbeth, Hamlet, također Artaudov teatar, Obitelj Cenci, Osvajanje Meksika... Često gostuju i u Sloveniji. Usporedno rade i predstave za djecu i članovi su svjetskog udruženja lutkara UNIMA te ASSITEJ-a do 2006. Kroz radionice i predstave Pinkleca prošlo je mnogo studenata Učiteljskoga fakulteta u Čakovcu, a mogućnost da djeluju kao profesionalno kazalište mukotrpno je stečena u skromnim materijalnim okvirima.

Pinkleci su pokazali kako nezavisne skupine mogu za manje svote dati snažnije umjetničke poticaje svojim sredinama od nekih uhodanih i dugogodišnjih javnih ustanova, a njihovo umrežavanje s takvim ustanovama osvježilo je i repertoar i estetsku poziciju tih kazališta. Danas Pinkleci i dalje djeluju pri Centru za kulturu Čakovec, vrlo često gostuju, a osobito dobro surađuju sa zagrebačkim Dječjim kazalištem Dubrava. O koprodukcijama umjetnički voditelj Romano Bogdan kaže: „Dijelimo troškove, ne zadiremo jedni drugima u tržište, dobro je da fluktuiraju i glumci i redatelji.“ Rade predstave s poznatim redateljima (Anicom Tomić, Jelenom Kovačić, Oliverom Frljićem), a s Miranom Kurspahićem u koprodukciji s varaždinskim HNK-om trenutačno pripremaju Interaktivnu bajku. Na njihovom su repertoaru predstave za sve dobne skupine, a u Zagrebu su obljetnicu proslavili Klupicom Jelene Kovačić u režiji Marija Kovača, gostujući u DKD-u u ožujku. Osobito su bili ponosni kada je predstava Đure Vilovića Dječak Ivek i pas Cvilek u režiji Anice Tomić 2010. nagrađana Nagradom hrvatskoga glumišta.