Vrhunski jazz

„Četvorica sjajnih na čelu s najsjajnijim“, tako bismo koncert kvarteta gitarista Johna Pizzarellija, održan 14. ožujka u zagrebačkom VIP klubu, mogli najjednostavnije odrediti. Bio je to sjajan koncert i pravo jazz-osvježenje, napose danas u poplavi svega i svačega što se u zadnje vrijeme u nas, pa i drugdje, prodaje pod terminom jazz.

John Pizzarelli / Snimio Jimmy Katz

John Pizzarelli, gitarist i pjevač, sin je poznatoga gitarista Buckyja Pizzarellija, pijanist Larry Fuller nekadašnji je suradnik legendarnoga kontrabasista Raya Browna, Martin Pizzarelli, Johnov brat, pouzdan je kontrabasist, a tu je i veliko iznenađenje, izvrstan bubnjar Tony Tadesco. Ti nadareni dečki sastavljaju kvalitetan i besprijekorno uigran sastav, koji uza sve epitete sviranja posjeduje i golem repertoarni potencijal. A program kojim su ta četvorica vrhunskih jazz-profesionalaca gradila nastup od njegova početka prema kraju, imao je također svoj dobro razrađen smisao. Bio je to još jedan stilski i u pristupu postojan stup jazza i swinga, koji ne samo da odolijeva svim free i inim današnjim jazz-revolucijama, nego dokazuje da takav jazz neće nikada biti nadmašen, ma kakvim stilskim i drugim, pa i generacijskim shvaćanjima i iskušenjima bio izložen.

Izvrstan tehničar gitare, instrumenta koji je zahvaljujući ocu Buckyju Pizzarelliju konstruiran sa sedam struna, uključujući i dodatnu iz bas-registra, te nadaren vokalist, John Pizzarelli program je kvarteta započeo s nekoliko poznatih jazz-standarda; Pick Yourself Up, Lady Be Good i They Can’t Take That Away From Me. Već se tako na samu početku nastupa i kao instrumentalist i pjevač predstavio u najboljem svjetlu interpretacije jazza i swinga, s nizovima harmonijski besprijekornih improviziranih korusa, demonstriravši i u najbržim tempima savršenu scat-tehniku vokala izvedenu unisono s gitarom. Uslijedile su interpretacije nekih za jazz-opuse ne baš karakterističnih pjesama Neila Younga, Beach Boysa, pa čak i mali set melodija Beatlesa sjajno inkorporiranih u kontekst jazza, s izvrsnim solima Johna Pizzarellija i pijanista Larryja Fullera. Takve kvalitetne jazz-izvedbe svojih uradaka spomenuti autori ni u snu si ne bi mogli zamisliti.

Izvrsni Larry Fuller u maloj se posveti Oscaru Petersonu odlučio za izvedbu poznate skladbe Hymn To Freedom, pokazavši divljenje i štovanje velikom pijanistu i autoru, primijenivši u izvedbi za Petersona karakteristična tremola. U tom se svingerskom programskom opusu našla i efektna izvedba poznate teme Louisa Prime Sing, Sing, Sing!. Program Pizzarellijeva kvarteta skreće potom u razdoblje nekad vrlo popularna pijanista i pjevača Nata Kinga Colea, sjajnim izvedbama jazz-hitova toga legendarnog pijanista i pjevača, kao što su Hit That Jive Jack u brzom tempu pa nekad vrlo popularna balada I Love You For Sentimental Reason te pjesma It’s Only A Paper Moon, da bi potom krenuo u bogate skladateljske vode Dukea Ellingtona. Taj će programski set započeti izvedbama znanih skladbi Satin Doll i In A Mellowtone. Uslijedila je zanimljiva solistička produkcija Johna Pizzarellija, u kojoj je predstavio svoju gitaru sa sedam struna s mogućnošću pratnje basističkih linija, odsviravši maestralno poznatu Ellingtonovu skladbu Just Squeeze Me. Iz Ellingtonova smo opusa slušali još kombinaciju skladbi Don’t Get Around Much Anymore i St. Louis Toodle Oo, u kojoj se u neobično efektnom svjetlu predstavio bubnjar Tony Tadesco i koja je trebala obilježiti kraj službenoga dijela jednoipolsatnog nastupa bez stanke. No oduševljena je publika, koja je pljeskom i povicima pratila čitav koncert, tražila očekivano još i dodatak, koji je i dobila u efektnoj izvedbi poznate teme C Jam Blues s fantastičnim solom muzikalnoga bubnjara Tonyja Tadesca, bubnjara škole Genea Krupe i Buddyja Richa, čija je kakvoća sviranja bila uočena od sama početka koncerta. On je ne samo vrstan pratilac već i snalažljivi call & response glazbenik zapažen i u duhovitim dijalozima s gitarom Johna Pizzarellija.

No uz gitarističko umijeće u kontekstu se ovoga koncerta ne smije nikako zanemariti ni Pizzarellijev vokal, integralni čimbenik bez kojega čitav umjetnički dojam tog nadasve nadarenog glazbenika ne bi bio ono što jest.

Koncert jazz-kvarteta Johna Pizzarellija ostat će, po svemu što smo čuli, svakako jedan od onih rijetkih za pamćenje. Šteta je samo što je bio smješten u neprimjeren, i ne baš ugodan, gotovo turoban tamni klupski prostor sa svim pratećim zvucima i mirisima konobara i čaša, začinjen lošom najavom koncerta te nekim ne baš primjerenim postupcima osoblja, jer takav izvrstan nastup najviše izvedbene razine zaslužuje bolji tretman, i to u primjerenoj koncertnoj dvorani.