Sjećanje na borbu za samostalnost jezika

Davnih je dana Petar Preradović upozoravao: „Ljubi, rode, jezik iznad svega, u njem živi, umiri za njega!“ Ne postoji moderna nacija koja, na ovaj ili onaj način, nije povezana s jezikom. Dapače, upravo u ovo doba globalizacije, kad neki postmoderni teoretičari smatraju da je nacija anakron pojam, rezerviran za povijesne udžbenike, zapažamo porast brige nacija za svoj jezik. Kad gledamo, primjerice, engleski jezik, vidimo da se razne nacije trude što više usvojiti taj jezik, zadržavajući vlastite osobitosti. No to ide i dalje, pa se umjesto američkog engleskog, danas sve više viđaju gramatike američkog jezika. Ista je stvar s Australijom i ostalim državama Commonwealtha. Život nacije neraskidivo je povezan uz jezik kao bitna poveznica etničke osnove i moderne nacionalne države.

Naslovnica Telegrama od 17. ožujka 1967.

Hrvati su iskusili težinu očuvanja vlastitog jezika. Od Bartula Kašića naovamo stalno se pokušavalo revidirati, zatirati, mijenjati i prilagođivati hrvatski jezik. Kao znak te borbe, i u spomen Deklaracije o nazivu i položaju hrvatskog književnog jezika koja je objavljena u tjedniku Telegram 17. ožujka 1967, Hrvatski je sabor 1997. proglasio svake godine od 11. do 17. ožujka Danima hrvatskoga jezika. Deklaracija je postala obilježjem borbe za samostalnost hrvatskoga jezika, njegove bogate i osebujne kulturne baštine. Sastavili su je u Matici hrvatskoj Miroslav Brandt, Dalibor Brozović, Radoslav Katičić, Tomislav Ladan, Slavko Mihalić, Slavko Pavešić i Vlatko Pavletić, a zatim su je potpisale vodeće hrvatske kulturne i znanstvene institucije.

U spomen na te dane, Odjel za kroatistiku Filozofskoga fakulteta u Rijeci održao je od 13. do 15. ožujka u prostoru fakultetskog kampusa na Trsatu Dane hrvatskog jezika 2012. Program je započeo predavanjem Dijalekti čakavskoga narječja koje je održao prof. dr. Josip Lisac sa Sveučilišta u Zadru. Središnji događaj bilo je predstavljanje velike monografije Povijest hrvatskoga jezika (2. knjiga, 16. stoljeće) ostvareno u suradnji s Društvom za promicanje hrvatske kulture i znanosti Croatica. Riječ je o drugoj knjizi projekta o povijesti hrvatskog jezika, a nakon srednjeg vijeka opisana u prvoj knjizi, autori pod uredništvom Josipa Lisca, Radoslava Katičića i Ante Bičanića nastojali su prikazati zaokret u razvoju hrvatskog jezika u 16. stoljeću, kada se renesansa suočila s turskim prodorima. Istovremeno se ovdje govori o jeziku Marka Marulića i Marina Držića, kao osnovi razvoja hrvatskoga standarda. Knjiga ima jedanaest priloga te antologiju djela iz 16. stoljeća.

Zajedno sa Zavodom za povijesne i društvene znanosti HAZU-a u Rijeci, njegove pulske podružnice, predstavljen je zbornik Hrvati i Ilirske pokrajine 1809–1813. autora akademika Franje Šanjeka. Zbornik govori o Napoleonovoj vladavini, ustroju vojne uprave i vojske u Ilirskim pokrajinama, političkom ustroju, ali i sudjelovanju Hrvata u tom francuskom podvigu. Šanjek ocrtava veze Hrvata i Francuza, a posebno progovara i o francuskom prinosu modernizaciji Hrvatske.

Dani su završili predavanjem Gramatika roda dr. sc. Tatjane Pišković s Odsjeka za kroatistiku Filozofskoga fakulteta u Zagrebu. Prof. Pišković nastojala je prikazati da je svim formalnim klasifikacijama zajedničko postojanje slaganja imenice i riječi koje su joj pridružene. Rod se određuje kao kategorija sa sintaktičkom realizacijom koja se ne otkriva na samoj imenici, nego se očituje u reagiranju njezinih rodno varijabilnih modifikatora. Pišković je primjerima iz hrvatskoga jezika argumentirala takvu definiciju roda.