Kajkavska posveta histrionu

U Zagrebu su 18. ožujka 2012. u Histrionskom domu, u organizaciji Glumačke družine Histrion, valjda jedine glumačke skupine na svijetu kojoj je u nazivu glumački pleonazam, započeli peti po redu Gumbekovi dani, ovaj put s nešto izmijenjenim podnaslovom – 5. međunarodni festival cabareta i komedije. Potpuno drukčije od stereotipnoga svečanoga otvaranja s pretpostavljenim licemjernim govorima političara, festival je otvoren u tišini kazališne pozornice i gledališta, s nijemom publikom koja je odala počast legendi zagrebačke glumačke pozornice, histrionskom sinonimu Mladenu Crnobrnji, zvanome Gumbek, zaštitnome znaku kabaretske, satirične i komedijske scene hrvatskoga glavnoga grada gledanjem izvrsno montiranih i na projekcijskome platnu prikazanih Gumbekovih kazališnih, kabaretskih, filmskih i televizijskih uloga te govorenja poezije, uvijek u znaku tekstova o glumcima i sudbini histriona, od Freudenreichova konobarenja u Frankopanskoj, jednoga od začetnika kabaretskih glumaca u Zagrebu početkom dvadesetoga stoljeća, do satirično-erotičnih tekstova Aleksandra Ace Biničkoga i pjesama o lakrdijašima i glumcima Antuna Gustava Matoša i Ivana Slamniga. O Gumbekovim počecima svjedočio je na zaslonu jedan od utemeljitelja hrvatske kabaretsko-satiričke scene nakon Drugoga svjetskoga rata Fadil Hadžić, navodeći Gumbekovu glumačku školu u tadašnjemu Jazavcu, današnjemu Kerempuhu, s pet stotina do pet stotina i pedeset uloga godišnje! Glumačko zaslonsko svjedočenje Branke Cvitković i njezino toplo opisivanje Mladena Crnobrnje kao čovjeka i glumca, dragoga prijatelja, bilo je prava uvertira u autorski nastup (potpisuje autorstvo teksta, predstave, režiju i izvedbu na sceni) Zlatka Viteza, voditelja Histriona, pod naslovom Samo za te dragi kaj.

Odličan autorski nastup Zlatka Viteza

Uz pomoć uigranoga i preciznoga, zabavnoga i ozbiljnoga Banda Histrion, stalnoga pratitelja njegovih nastupa, Vitez je, unatoč tome što se publika sjećala njegova istonaslovljena nastupa u prethodnim sezonama, priredio osvježavajuće iznenađenje: pravo malo remek-djelo kabaretske, histrionske, glumačke, pjevačke umjetnosti. Ovaj put prije svega kabaretske i histrionske. I dok su gledatelji, ljubitelji kajkavske popevke, vjerojatno očekivali nizanje šlagera i šansona, Zlatko Vitez inteligentno je, preciznom dramaturgijom, složio mozaik pjevanih, glumljenih i govorenih tekstova posvećenih glumcu, histrionu, dragome kaj izraženih do najmanjega detalja ironično, satirično, autoironično, autosarkastično, i prepletenih pričanjem lucidnih viceva i anegdota iz vlastite obitelji, od prvoga susreta s Krležinim Baladama Petrice Kerempuha u rodnome Varaždinu, priče o ocu i majci, djetinjstvu najmlađega brata, upisa u Glazbenu školu do svakodnevnih učenja kajkavskih pjesama svojih unučica i spominjanja Radija Kaj. Takav niz, od Krleže i Matoša do Dedića, doima se kao bezazlen, uredno složen niz tekstova o kajkavskome jeziku. Interpretator Vitez, međutim, te je pjevane i glumljene, govorene kuplete prekidao snažnim satiričnim žicama, na sjajan kabaretski način ispričavši priču o sudbini Hrvatske i Hrvata, tako da ne bude nimalo srcedrapateljska ni nimalo općenito domoljubna. Izvrsni su i dinamični izvedbeni i izvođački izleti bila i Vitezova pitanja upućena odabranim ljudima u publici, nositeljima hrvatske kazališne i egzistencijalne sudbine. Iznimna suradnja s orkestrom, vrhunska glazba, ali i improvizacije s članovima Histriona na sceni i šarmantnim bacateljicama ruža u gledalištu ni u jednome trenutku nisu bili višak. Redatelj Vitez znao je kako će otvoriti inače kulisama zatvorenu kabaretsku scenu s nekoliko glazbenih i memoarskih punktova, naručivši i dovođenje Krleže na pozornicu. Okrenuo je njegovu bistu u trenutku kad je iznenadio publiku repanjem Balada. U središtu svega, naravno, bio je duh Vitezova prijatelja Gumbeka, kojemu je na početku predstave zapalio svijeću. Ukratko: večer za nezaborav!

Na Gumbekovim danima ove godine od 18. do 27. ožujka osim početne Vitezove očekujemo nekoliko hrvatskih i jednu srpsku predstavu; druga su inozemna gostovanja zbog velikih troškova i recesije morala otpasti. Satiričko kazalište Kerempuh iz Zagreba prikazat će Spektakluk Renea Bitorajca i Tarika Filipovića, Kazalište Virovitica Cabaret kod veselih muškaraca Draška Zidara, Hrvatsko narodno kazalište u Splitu Perecovu Povišicu u režiji Gorana Golovka, Pozorište Slavija iz Beograda, Republika Srbija izvest će predstavu Mijenjamo žene Rade Vukotića, Jagoda Kralj Novak iz Varaždina cabaret Singerica Vesne Kosec Torjanac, Teatar &TD iz Zagreba predstavu Šarengrad Renate Carola Gatica i Natalije Manojlović, Hrvatsko narodno kazalište u Zagrebu u histrionskome terminu za djecu Lundov naslov Vještica Hillary ide u operu u režiji Ivana Lea Leme, Žiga & Žiga-Žaga Bend Međimurski kabare, Zagrebačko kazalište lutaka i Scena Gorica iz Velike Gorice Mametov Život u kazalištu. Festival će biti okončan predstavom naslovljenom Večer posvećena Vikiju Glovackom. Osim posvete legendi zagrebačke varijetetske, kabaretske i kazališne scene te ćemo večeri, na sam Svjetski dan kazališta, doznati i dobitnike već tradicionalnih nagrada Gumbekovih dana.

Teme smrti, straha i sjećanja na rat i najmilije preminule, ali nikad zaboravljene snažno su obilježile histrionsku scenu, pa je najtužniji trenutak Vitezove večeri možda bio glazbena posveta mladome poginulome tigru, nastavljaču Gumbekove hrabrosti. Kabaretska scena u Zagrebu, čini se, ponovno oživljuje, svojom naizgled rubnom formom prikazujući svjetsku i ljudsku krizu.