Dobar dvostruki debi

P rvi bijenale slikarstva, održan u Domu hrvatskih likovnih umjetnika potkraj prošle godine, trebao je biti velika izložbena potvrda teze koja se već neko vrijeme provlači medijima, naime one o „velikom povratku slikarstva“ u kontekstu cjelovite domaće likovne scene. Sad, je li taj povratak baš tako velik i je li uopće povratak (kamo je slikarstvo otišlo da bi se trebalo vraćati?), moglo bi se reći tek kad bi se netko potrudio uraditi ozbiljniju, pa i statističku, analizu, no zasad se o tome lamentira tek na osnovi dojmova koji, dakako, znaju biti varavi. Kako god, osjetno umnažanje likovnih studija u nas posljednjih godina jamačno je povećalo i broj akademskih slikarica i slikara koji izlaze na skromno hrvatsko likovno tržište, a hoće li ta kvantiteta na dulji rok rezultirati i kvalitetom, moći će se doista utvrditi tek nakon još dva-tri, po mogućnosti i tematski konceptualiziranih, bijenala slikarstva.

Rad Ivone Jurić

Dok dakle s razine dvojbenih teza-impresija (iza kojih se nerijetko krije tek nametanje autora s kojima je „kritičar“ u interesno-klanovskom dealu) ne prijeđemo na zaokružene i cjelovite uvide, ostaje nam tek svima potruditi se da te nove slikarice i slikari doista dobiju ravnopravnu priliku za predstavljanje svojih mladenačkih radova, čemu bi i mediji, s manje senzacionalizma i tržišnih interesa, također, barem povremeno, trebali dati potporu.

Nije lako mladima zaplivati našom likovnom scenom, čak ni na valovima velikog povratka, no početničke traume/treme uvijek je lakše svladati u društvu vršnjaka i na mjestima na kojima se spomenuta potpora podrazumijeva. Galerija Matice hrvatske godinama je sigurna kuća likovnih debitanata, a mogućnost da se rani radovi predstave malim skupnim izložbama s dvama ili trima protagonistima pridonosi nepretencioznosti cijeloga koncepta.

Rad Luke Dundura

Tako su šansu za zajedničko predstavljanje u Matičinoj galeriji dobili i Ivona Jurić i Luka Dundur, dvadesetpetogodišnji slikari koji su zanat i znanja pekli i stekli na zagrebačkoj Akademiji likovnih umjetnosti, ona u klasi Duje Jurića, a on kod Zlatka Kauzlarića. Mladi su se umjetnici predstavili sa po četiri veća i jednim manjim formatom, zaključujući jednu fazu svoje edukacije i naznačujući neke motive kojima će se sigurno još baviti.

Izabrane radove Ivone Jurić uvjetno možemo podijeliti u dva miniciklusa: na dva platna vidimo olupine automobila, dok dvije slike pokazuju dijelove soba (slikaričina stana?), koje zaustavljenom ispražnjenošću (nema ljudi, ali ima tragova njihova boravljenja, biljke kao motivi za ornamentalno poigravanje, ali i svjedoci distancirane prisutnosti života) stvaraju pomalo irealan dojam iščekivanja neke teško opisive neugode. Slika snijegom zatrpanih olupina izdvojila se i na natječaju za mlade umjetnike Novi fragmenti 8, dok slika s automobilom zabijenim u izlog pokazuje da slične motive slikarica može rješavati drastično različitim izrazom, od fingiranoga fotorealizma do ornamentičnosti u kojoj geometrijske relacije i izbor hladnih tonova odvlače motiv prema neprepoznatljivosti, u kojoj se dubina pretvara u plošnost i scenografsku dvodimenzionalnost.

Luka Dundur pak slika sestru, sebe, životinje, prostor, također eksperimentirajući sa zanatskom vještinom realističke prepoznatljivosti i manirističkoga rješavanja odnosa prednjeg i stražnjeg plana. Na platnu na kojem slika sebe i psa izabire bočnu vizuru pa tako rješavanje tijela psa postaje važnije od prikaza ljudske figure. Životinjama i pitanjem dinamike njihova pokreta još se intenzivnije bavi na platnu koje prikazuje velikoga propetog konja, dok se na portretu sestre poigrava realizmom figure i nadrealizmom divovske glave na zidu iza nje. I kod Luke biljke postaje neizostavni dijelovi kompozicije, simbolički valjda odražavajući ravnotežu suživota ljudi, flore i faune.

Spomenutu mogućnost da svi ti naši sve brojniji mladi umjetnici dostojno predstave svoje rane opuse Ivona Jurić i Luka Dundur temeljito su iskoristili, iako su se, očekivano, na slikama potkrali i detalji koji svjedoče o nesigurnosti i neiskustvu. No izložba u uglednoj galeriji zasigurno će im biti poticaj da predanim radom i te probleme svladaju pa sa zanimanjem treba očekivati sljedeće njihove nastupe, koji će, nedvojbeno, ponuditi i dublje razrade nekih već sada tehnički i tematski dobro postavljenih zamisli.