Čovjek ispred svoga vremena

Jean Echenoz, 65-godišnji francuski pisac, autor je trinaest romana, među kojima se izdvaja troknjižje fikcionalnih biografija trojice ljudi koji su u područjima kojima su se bavili (znanost, glazba, sport) postigli iznimne uspjehe i, zapravo, obilježili doba u kojem su živjeli. U knjizi Courier (dosad još neprevedenoj na hrvatski) Echenoz beletrizira život slavnog atletičara Emila Zatopeka, roman Ravel (prev. Vanda Mikšić, izd. SysPrint, Zagreb, 2010) posvećen je životu i radu slavnoga skladatelja Mauricea Ravela, dok u romanu Sijevanja (prev. Vlatka Valentić, izd. Litteris, 2011) francuski pisac izlaže životopis Nikole Tesle.

Prev. Vlatka Valentić, Litteris, Zagreb, 2011.

Sijevanja Echenoz otvara prizorom Teslina rođenja, kojega je, vjerojatno kao posvetu Franzu Kafki, preimenovao u Gregora. U smislu svojevrsna, ironijom protkana pretkazanja, Gregor (Nikola Tesla) rodio se za vrijeme nevremena, a trenutak rođenja bio je popraćen grčevitim sijevanjem. Usto, rodio se u samu prijelazu dana, negdje između 11 sati u noći i 1 po ponoći, tako da slovom i brojkom ne može odrediti točan trenutak od kojega je sve krenulo, ostavši bez orijentira i čvrsta uporišta. „Uvredljiv je, prezriv, osjetljiv i osoran, i od malih je nogu odbojan. Rano će se istaknuti jer je hirovit, podliježe srdžbi i sklon je durenju, bježi od kuće, upušta se u neumjesne pothvate, ruši i razbija stvari i spreman je na sabotaže i slična štetočinstva“. Gregor i raste neprirodnom brzinom, a inteligencija mu se razvija još žustrije od tjelesne građe. Školovanje završava preskačući svaki drugi razred, za tili čas naučio je pet-šest jezika i vrlo lako upija matematička, fizička, mehanička i kemijska znanja, koja će mu omogućiti da s jedinstvenim žarom smišlja nikad viđene predmete.

S 28 godina dolazi u New York i ubrzo se zapošljava kao pomoćnik, za plaću običnoga potrčka, kod Thomasa Edisona, vlasnika General Electrica. Kao vrlo vješt govornik i darovit izlagač, nezadovoljan tretmanom kod Edisona, lako pronalazi financijaše i osniva vlastitu tvrtku, kojoj njegov izum elektrolučne svjetiljke donosi veliku dobit, no partneri ga otpuštaju kako bi zadržali profit – što je tek prvi u nizu budućih slučajeva u kojima Gregor ostaje kratkih rukava. Nakon što četiri godine provede kao fizički radnik u građevinarstvu, Gregor uspijeva za svoju ideju izmjenične struje zainteresirati Georgea Westinghousea, najvećeg Edisonova takmaca. Zaposlivši se kod Westinghousea Gregor ubrzo razvija sustav izmjenične struje i poslodavcu priskrbljuje ugovor za prijenos izmjenične struje na velike udaljenosti, osiguravši Westinghouseu američki elektroprivredni monopol, dok istovremeno kao na pokretnoj traci izbacuje niz novih zamisli. No glavom mu se istovremeno vrzma previše mogućnosti, a on nije dovoljno strpljiv da svaku razradi i iskoristi tržišne vrijednosti, već se, gladan medijske pozornosti i zanimanja javnosti, žuri ideje izložiti novinarima, jer mu je manje bitno da osigura autorstvo nego da spektakularno privuče pozornost i divljenje. Potom se često nađe netko – npr. Marconi u slučaju izuma radija i Roentgen kod X-zraka – tko će prisvojiti zamisao, usredotočiti se na nju te je razviti do kraja, izbaciti na tržište i zaraditi.

S vremenom, zamisli mu postaju sve ekstravagantnije i toliko ispred vremena da se čine neostvarivom znanstvenom fantastikom (npr. beskrilna letjelica koju smo kasnije upoznali kao helikopter, preteča lasera i radara, daljinski upravljač, robot, ideja iz koje je poslije nastao internet, itd.) te on gubi povjerenje financijaša i ostaje bez prebijene pare, dok Edisonu, Westinghouseu, Marconiju i mnogima drugima posao cvate na račun njegovih zamisli koje su jeftino platili ili mu ih doslovno ukrali. S financijskom propasti uslijedilo je i duševno urušavanje, s vrhuncem u ideji da od svoje hotelske sobe načini kliniku za liječenje golubova, kojima je bio opčinjen cijeli život.

Slično kao i kod biografije Mauricea Ravela, Jean Echenoz kombinira divljenje i ironiju spram genija o kojemu piše, veliku pozornost pridajući ekscentričnosti protagonista. Poput Ravela, i Gregor/Tesla bio je vrlo samouvjeren, čak samodopadan, a počasti na koje je nailazio smatrao je samorazumljivima. Osim što je bio sklon samoći i nikad nije ostvario emocionalnu vezu s drugom osobom, Echenozov Gregor bio je opsjednut mikrobima, bacilima i svakovrsnim klicama pa je neprestano čistio sve oko sebe, i sama sebe, a pri jelu u restoranu prethodno je ubrusom višekratno brisao pribor za jelo, tanjure i čaše. Također, manijakalno je i neprestano sve oko sebe brojio, kamene ploče na pločnicima, stube na stubištima, vlastite korake, a tijekom jela bjesomučno je računao točan volumen svakoga jela i sadržaj svake čaše.

Echenozov je stil koncizan, izravan i jezgrovit, pripovijedanje dinamično, a fabularne jedinice izmjenjuju se filmskom brzinom. Štoviše, u nekoliko navrata autor pri opisima interijera i sam spominje vožnju kamere i prostoriju o kojoj piše promatra kao kroz snimateljski okular, pa rukopis, i inače vrlo filmičan, ostavlja dojam kao da je pisan za potrebe filmske ekranizacije. Tomu u prilog ide i činjenica da se pojedini opisi likova (npr. način na koji sjede u stolcu ili kako se kreću) doimaju poput naputaka glumcima koji će ih utjeloviti na ekranu.

Unatoč uspjesima, i Teslu, baš kao i Ravela, Echenoz prikazuje kao tragičnu figuru, kao ćudljivca kojemu predanost znanosti i izumiteljstvu te ekscentričnost i sociopatska narav nisu dopustili da razvije prisan odnos s drugim ljudima. A oni s kojima je poslovno bio vezan iskoristili su ga za svoj račun i pustili da umre, sam, u siromaštvu i bijedi, napušten…