Više od prijatelja i učitelja

Studirati u klasi akademika Marka Ruždjaka ne samo da je bila sreća nego i osobiti blagoslov za mene.

Nakon što sam upisao studij kompozicije 2000. u klasi akademika Ruždjaka, započelo je moje istinsko upoznavanje glazbe, njezina tkiva, ali i naše veliko prijateljstvo. Profesora Ruždjaka sjećam se kao iznimno duhovita čovjeka, prepuna znanja, i to ne samo o glazbi nego ponajprije o filozofiji i književnosti. Dijelili smo zajedničku naklonost prema rimskoj i njemačkoj književnosti, tako da su naši sastanci srijedom redovito bili ispunjeni imenima poput Katula, Horacija, Ovidija, ali i Manna, Göthea, Müllera, Wittgensteina...

U kontaktu izrazito neposredan, ali vrlo promišljen, bez ikakvih naglih odluka ili djelovanja, omogućio mi je da tijekom studija kompozicije, na vrlo detaljan i taksativan način, upoznam sve ono što je on mislio da je nužno za budućega skladatelja. Estetika glazbe, instrumentacija, komparativni pristup komponiranju (uspoređujući forme kod velikih pisaca, skladatelja i slikara), oblikovanje kritičkoga stava prema svemu, ali i priznavanje nekih paradigmi gotovo kao dogmi.

Marka nosim u sebi kao uzor u dosljednosti, čovjeka netolerantna prema i najmanjem nepoštenju, jasno artikulirana stava i nepokolebljiva u odlukama. Humor i britkost bili su mu urođeni, vedrina i radost susreta također. Ono što je mene zadivilo kod njega jest njegova krajnja skromnost, nenametljivost i velika samozatajnost. Možda je smiješno, ali o glazbi smo pričali najmanje, jer dijelili smo mišljenje da je glazba koju treba opravdati nekim „litanijama“ ili beskrajnim i beskorisnim opisima jednostavno loša glazba.

Marko je na mene ostavio neizbrisiv trag: trag glazbenog i ljudskog poštenja, smjelosti i odgovornosti u komponiranju. Nedostajat će mi naši susreti srijedom, naši razgovori o svemu lijepom i dobrom, nedostajat će mi prijatelj i učitelj, koji je bio daleko više od svega toga.