Split traži novog intendanta

Od osamdeset propisanih predstava na velikoj sceni splitska Drama odigrala je samo 37, čak i ako u njih ubrojimo Babinu guicu, koja se uopće ne igra na matičnoj sceni HNK-a

Svi prigovori struke i kulturne javnosti na nestručnost Duška Mucala na mjestu intendanta splitskoga Hrvatskog narodnog kazališta koji traju od njegova izbora nisu imali nikakva utjecaja na splitskoga gradonačelnika, koji je baš svoga meštra od krnjevala htio imati na tom mjestu. Možda nije umjetnik, ali je sposoban ekonomist, tvrdili su iz Grada. Godinu i pol nakon njegova postavljanja i dva ministarska odbijanja tog imenovanja Duško Mucalo, čini se, uspio je srušiti sam sebe! Objavljeno službeno izvješće o poslovanju HNK-a u 2011. pokazalo je da Mucalo nije dobar ekonomist i da je Radničko vijeće HNK-a bilo u pravu kad je govorilo o minusu i nepravilnostima u radu. To je izvješće koje potpisuje sam Mucalo postalo kap koja je prelila čašu strpljenja splitskih gradskih vlasti. Nakon iskazana manjka od 2,4 milijuna kuna u prošloj godini i Kazališno se vijeće probudilo i odbilo izvještaj, a dogradonačelnica Anđelka Visković objavila je da ni Grad više ne podupire Mucala, iako je „dobar čovik“!?

Mucala više ne podupire ni Gradsko poglavarstvo

Željko Kerum, splitski gradonačelnik, izjavio je kako on i dalje podupire v. d. intendanta, jer je minus napravio „podmirujući obaveze“, a Mucalo se objavljujući na svojoj konferenciji za novinare ‘pravu istinu’ o svom poslovanju i negirajući gubitak pozvao upravo na tu potporu kao mogućnost ostanka na čelu nacionalne kuće. Obojica su tim stavovima pokazala da je cijela procedura biranja intendanta kojega bi na osnovi programa trebali predlagati članovi Kazališnoga vijeća za njih tek farsa. Jer – odlučuje Kerum!

Nakon izvješća koje iskazuje impozantne gubitke izbor intendanta koji slijedi odmah nakon uspostave novoga Kazališnog vijeća – jer je mandat istekao za troje članova – mogao bi biti znatno neizvjesniji nego što je to prije bio slučaj: Mucalo, ma koliko se trudio, zbog lošega poslovanja više nije u igri.

Najveći gubitnik među hrvatskim kazalištima

Izvješće o radu pokazuje jedan od najlošijih rezultata u povijesti splitskoga HNK-a. Iako su i grad i županija i Ministarstvo ispunili svoje obveze, stavka vlastitog prihoda drastično je smanjena, zbog čega je i došlo do minusa. Iz tog je dokumenta jasno da vlastiti prihod HNK-a u strukturi proračuna čini svega 11,61%. Iako je v. d. intendanta uspio u 2011. smanjiti rashode, prihodi su toliko podbacili da je došlo do gubitka. Tvrdnje Duška Mucala da je publike više nego ikad i da su predstave često rasprodane najbolje demantira njegovo izvješće: usporedba s prethodnom godinom pokazuje da je prihod od ulaznica pao s 3.808.000 na 2.869.000, odnosno čini samo 75% prihoda iz prethodne godine. E sad, kako je moguće da intendant na presici na kojoj izlaže „pravu istinu“ ustvrdi da je broj publike u odnosu na prethodnu godinu povećan za 4000, ako je prihod od ulaznica smanjen gotovo za trećinu? Popunjenost gledališta u sezoni, prema tom izvješću, bila je svega 58,37% iz čega je prilično teško izvesti zaključak o „rasprodanim“ predstavama.

Podbacila su i gostovanja, splitski je HNK u cijeloj 2010. odigrao svega devet izvedbi na gostovanjima, čime je prihod od te stavke sveden na samo 24% u odnosu na proteklu godinu. Izbjegavanjem gostovanja intendant je uspio smanjiti rashode za čak milijun kuna, ali zbog toga nije ispunio vrlo bitnu obvezu prema Ministarstvu kulture, koje kad daje dva milijuna kuna za redovitu djelatnost HNK-u izričito traži dvanaest gostovanja u zemlji. Splitski ih je HNK imao samo šest, dakle, obveze prema Ministarstvu nisu ispunjene.

Iako je u programu obećavao drastičan rast prihoda od ulaznica i sponzora najavivši povećanje vlastitih prihoda za 2.700.000 kuna putem povećanja broja prodanih ulaznica za 20%, a sponzorstva za 50%, izvješće za 2011. pokazalo je sasvim drukčije poslovanje. Umjesto povećanja prihod od ulaznica smanjio se za 25 posto, dok su sponzori podbacili za 27,7%. Loši financijski pokazatelji toliko su očigledni da je strpljenje izgubila i gradska vlast koja ga je toliko dugo branila.

Objavljujući novinarima „pravu istinu“ Mucalo je ustvrdio kako je 95% hrvatskih kazališta u gubitku, a optužuju samo njega. Na pitanje može li nabrojiti tri takva kazališta odgovor nije imao, ali je pokazao krajnju nekolegijalnost prema ostalim intendantima i ravnateljima, optužujući ih da svi oni imaju gubitke. Osim što taj podatak nije istinit, jer je splitski HNK uvjerljivo najveći gubitnik među hrvatskim kazalištima, dok najveći broj posluje pozitivno, pokazuje i vrlo nepristojan pokušaj da se vlastita nesposobnost pokrije navodnim gubicima drugih na tim mjestima, što ne odgovara istini.

Neobična matematika

V. d. intendanta novinarima je podijelio papir koji je presedan u povijesti ekonomskog poslovanja i mogao bi se ubuduće učiti na visokim školama tog tipa. On je, naime, iako službeno izvješće koje je sam potpisao navodi minus od 2.383.089 kuna, novinarima dostavio podatke prema kojima postoje „tri minusa“. Osim navedenog tu su još dva: „objektivni“ i „realni“. Ekonomija kao znanost ne poznaje tri vrste minusa, ali ih Duško Mucalo uvodi u poslovanje. „Objektivni“ je minus tako oko 1.500.000 kuna, a „realni“ samo 317.785 kuna. Ako je to „prava istina“, znači li da izvješće gradu koje iskazuje onaj pravi gubitak nije istinito?

Za gubitak je, osim umjetničkog direktora Splitskog ljeta, okrivio i činjenicu da je u 2011. imao tri premijere više nego što je trebao i da je to jedini njegov križ. Upravo je priča o premijerama u službenom izvješću posebna, jer pokazuje da dva potpisana ekonomista (Duško Mucalo i šef računovodstva Milan Klarić) imaju problema s elementarnim zbrajanjem. Naime u izvješću stoji da je ukupan broj premijera u splitskom HNK-u, uključujući i Splitsko ljeto, u prošloj godini bio – 24! Odakle taj apsolutno rekordni broj u povijesti hrvatskoga kazališta? Tako da je navedeno da je broj premijera na Splitskom ljetu bio trinaest, naime, Mucalo i Klarić zbrojili su sve izvedbe na festivalu i tako došli do čarobnoga broja.

Gdje su tri navodne Mucalove premijere u prošloj godini više zbog kojih tvrdi da je ušao u minus? Dokument Grada Splita na kojem se temelji rad kazališta zove se Osnovni programski i financijski okvir za rad HNK-a. Split traži osam premijera od svoga kazališta. Jednu baletnu, dvije operne i četiri dramske na velikoj sceni te jednu na komornoj sceni.

Zanimljivo je da se u popisu premijera u izvješću nalaze i dvije koje uopće nisu izvedene u prošloj godini, one su pred publiku izašle u ovoj godini i pored njih stoji riječ priprema. I te se pripreme uredno broje u premijere.

Realizirani program u HNK-u ima četiri operne premijere i iako je jedna zapravo hibridni Zrinjski iz riječkoga HNK-a sa splitskim kostimima, solistima, zborom i orkestrom, a jedna koprodukcijski Maršal, prvo zabranjen pa onda igran ukupno dva puta, može se reći da je tu HNK zaista imao dvije premijere više.

Balet je imao jednu premijeru, Carmen/Napoli. No kao premijera u sezoni navodi se i Grk Zorba, koji je dva mjeseca prije toga premijerno odigran na Splitskom ljetu. Ne samo da se Zorba broji kao dvije premijere, nego je Mucalo ustvrdio i da se jednosatni balet Carmen/Napoli treba brojiti kao dvije premijere. Nakon takva brojenja premijera očekujem da se netko dosjeti pa tri Čehovljeve jednočinke objedinjene u jednu predstavu izbroji kao tri premijere!

Manjak izvedbi

Drama splitskoga HNK-a ipak nije ispunila programski okvir koji joj nalaže Grad, jer ima tri premijere na velikoj i jednu na komornoj sceni, dakle, nedostaje jedna premijera. Tako splitski HNK u najboljem slučaju ima jednu prekobrojnu premijeru u prošloj godini, nikako tri, kako tvrdi v. d. intendanta u svojoj matematici.

No ono što je intendant u svojoj „pravoj istini“ zaboravio spomenuti javnosti jest činjenica da splitski HNK u prošloj godini nije realizirao programski okvir koji propisuje grad u broju izvedbi, tu je riječ o znatnom podbačaju zadane norme. Okvir je ispunjen jedino u baletu, koji je umjesto 35 propisanih izvedbi imao 40. Operi do 35 izvedbi propisanih gradskim kriterijima nedostaju četiri, a Drama je poseban problem. Osim što joj nedostaje jedna premijera, očit je velik manjak izvedbi. Od osamdeset propisanih predstava na velikoj sceni splitska Drama odigrala je samo 37, čak i ako u njih ubrojimo Babinu guicu, koja se ne igra na matičnoj sceni HNK-a! Predstave nedostaju i na komornoj sceni, ali dramski manjak na središnjoj pozornici posebno bode oči.

Da Splitsko ljeto, na koje v. d. intendanta svaljuje velik dio krivice za minus, nije imalo sjajno izdanje, znaju svi. Ali stoji činjenica koju iznose umjetnički voditelji festivala, da su imali velikih problema u komunikaciji s Mucalom, koji je bio nezadovoljan da prvi put u povijesti intendant nije i umjetnički ravnatelj Splitskog ljeta. Manja prodaja ulaznica na Splitskom ljetu podatak je koji je v. d. intendanta snažno naglasio, ali je zaboravio spomenuti činjenicu da su troškovi programa Splitskoga ljeta za gotovo 600.000 smanjeni u odnosu na 2010, a smanjeni su znatno i troškovi propagande pa je logično da ni prihod od ulaznica nije mogao biti kao u 2010, kad je sam Mucalo vodio Splitsko ljeto. No ako o tome šuti v. d. intendanta, Radničko vijeće u svojim izvještajima to vrlo pedantno bilježi.

Mucalo je okupljenim novinarima na presici o „pravoj istini“ rekao da minus nije nikakav problem i da će ga do kraja sezone dovesti na nulu. U Gradu pak nemaju strpljenja, to su opravdanje već čuli prije pola godine, kad je šestomjesečno izvješće utvrdilo manjak od gotovo dva milijuna kuna. Mucalo je tada čelne ljude grada i javnost uvjeravao kako će do kraja godine doći na nulu. Manjak se međutim do kraja godine produbio pa nitko više ne vjeruje čovjeku koji obavlja dužnost v. d. intendanta.

Sapunica se nastavlja

Kako su u gradskim službama očito dobro proučili ovo godišnje izvješće i našli mu iste mane o kojima ovdje pišem, čaša se prelila i bez obzira na gradonačelnikovu priču o potpori Split traži novog intendanta.

Tako je više od šest mjeseci borbe Radničkog vijeća HNK da dokaže da poslovanje Hrvatskoga narodnog kazališta bilježi znatne gubitke i da intendantova financijska izvješća „sadrže toliku količinu nejasnoća i proizvoljnosti na temelju kojih je nužno sumnjati u vjerodostojnost izvještaja“, očito ovim izvješćem sama intendanta dobilo potvrdu. Na dopis Radničkoga vijeća reagiralo je i Ministarstvo kulture, koje je 7. veljače 2011. poslalo zahtjev Državnom uredu za reviziju zbog „mogućih nepravilnosti u financijskom poslovanju HNK-a“ tražeći reviziju financijskoga poslovanja ustanove.

Iako je Dušku Mucalu dogradonačelnica Visković javno obznanila da ga grad zbog lošega financijskog poslovanja ne želi više na tom mjestu, cijela bi se priča s izborom novog intendanta mogla odužiti zbog nove političke igre. Sad opet na važnosti dobiva Kazališno vijeće, koje je Mucalu i omogućilo dolazak na funkciju i koje je cijelu godinu šutjelo o sve dubljem propadanju u minus. Novi član vijeća postao je Trpimir Jurkić, istaknuti glumac i čovjek koji će sigurno o novom intendantu odlučivati prema njegovu programu, a ne po političkom diktatu. Iako je prvi izbor Jurkića u Vijeće osporio upravo v. d. intendanta zbog navodnih nepravilnosti, ponovnim izborima on je potvrđen kao predstavnik umjetnika iz HNK-a. Mandat je istekao trojici članova vijeća pa je prošloga tjedna održano Gradsko vijeće Splita trebalo izabrati tri nova člana kako bi Kazališno vijeće moglo raspisati novi natječaj za intendanta. No oporba se nije htjela miješati u cijelu priču, a krhka Kerumova koalicija zbog suprotstavljanja Luke Podruga, koji smatra da u vijeću mora ostati Joško Čelan, najglasniji branitelj Mucala, nije uspjela izabrati novo Vijeće. Situaciju dodatno komplicira i traženje iz Grada da osim jednog umjetnika HNK dade još jednoga radnika u Vijeće, što nije u skladu sa Zakonom o kazalištima, ali Poglavarstvo navodno ima pozitivno mišljenje Ministarstva o tom pitanju.

A dok se ne izabere novo Kazališno vijeće, nema ni novoga natječaja (više nitko ne broji kojega po redu u ove dvije godine!) ni novog intendanta, pa će splitska teatarska sapunica sa sve većim troškovima i sve manjim umjetničkim dometima očigledno imati još nastavaka.