Prvorazredna dionica roga

Majstorski ciklus koncerata Simfonijskog orkestra Hrvatske radiotelevizije ove se sezone koncepcijski jasno i glasno najavljivao i oslonio na majstore-soliste. Majstor i njegov učenik orkestralna je slikovita priča francuskog skladatelja Paula Dukasa, čijom se skladbom nadahnuo i nezaboravni crtić Walta Disneyja. No nije svagda jednako. Za posljednjega je koncerta majstora-solista to ponovno bila igra na ozbiljno i sigurno. Angažiran je hornist Radovan Vlatković, solist svjetskih ansambala, profesor od salzburškog Mozarteuma do madridskog Konzervatorija kraljice Sofije i, razumije se, rado viđen gost i komornih i orkestralnih koncerta od Dubrovnika do Zagreba. U omalenoj (u usporedbi s violinom ili klavirom) literaturi za rog i orkestar na rasporedu je bio Drugi koncert za rog i orkestar u Es-duru Richarda Straussa. Bistrina i blistavost Vlatkovićeva tona, sigurnost i autoritativnost u interpretaciji proizašla iz dugih iskustava s izvedbama svakako je mogla potaknuti i Simfonijski orkestar HRT-a pod vodstvom Pavla Dešpalja. Samo donekle, jer je u Straussovu slogu sve to ostalo spretno zapreteno poput čahure dudova svilca, sve do nečitljivosti i neprepoznatljivosti.

Radovana Vlatkovića odlikuje bistrina i blistavost tona te sigurnost i autoritativnost u interpretaciji / Snimio Ranko Marković

U već dosadnoj, ali i nepogrešivoj koncepciji uvertira – koncert – simfonija, na početku se našla ključna uvertira njemačkoj nacionalnoj operi Strijelac vilenjak Carla Marije von Webera. I izvođači i slušatelji već misle da skladbu znaju napamet. Uzalud, jer nakon krnje izvedbe malo bi tko poželio poslušati cijelu operu. S druge strane mutnoga Straussa, sveprisutni dirigent Pavle Dešpalj sve adute sačuvao je za Osmu simfoniju Antonína Dvořáka. S odmjerenim osjećajem za dramaturgiju i takozvani slavenski izričaj dugih linija i opipljivoga tona (ma što to značilo), izvedbeni amalgam pokrio je sve moguće nedostatke. Pavle Dešpalj je sa Simfonijskim orkestrom HRT-a uspio uživo izvući najbolje što se toga trenutka moglo. Izvedbu Dvořákove Osme simfonije u G-duru, koja se nakon nekoliko godina opet pojavila na repertoaru, krasila je i dvorska elegancija, istaknuta srednjoeuropskim i američkim glazbenim iskustvom skladatelja. Tako je osmi solist, hornist Radovan Vlatković, svojom izvedbom omogućio i dostojno slušateljsko iskustvo.