Ne treba mi previše kompozicija... na godinu po jedna

Marko Ruždjak bio je čest i dragi gost emisije Putovi hrvatske glazbe na Trećem programu Hrvatskoga radija; u razgovorima s urednicom i voditeljicom Ivom Lovrec Štefanović pratile su se aktualnosti njegovih glazbeničkih djelatnosti, nove skladbe, ali i promišljale neke općenitosti glazbene umjetnosti. Posljednji takav susret bio je 2. prosinca 2011, uz nekoliko izvedbi njegovih djela, te praizvedbu skladbe Canto peregrino s flautistom Danijem Bošnjakom.

Evo nekoliko odabranih ulomaka tog razgovora.

– Već godinama ne radim za velike ansamble. Ne volim više taj zvuk velikog ansambla. Ja kao profesionalac moram, naravno, znati sve napisati – ali kad bih morao napisati za veliki ansambl bio bih na sto muka, jer taj tip zvuka mi više ne odgovara.

Vi svoju kreativnost dakle usmjeravate na mogućnosti jednoga glazbenika ili komornog sastava?

Da, jer tu imate sasvim druge mogućnosti. Kod solista to je sasvim razumljivo, ali čak i kad je riječ o dvojici, trojici, petorici – imate sasvim druge mogućnosti zvukovnoga protoka, dok u velikim ansamblima morate, ukoliko nije riječ o totalnoj aleatorici, što danas više ne dolazi u obzir – uglavnom je to pod dirigentovom rukom, i to me automatski blokira jer znam da moram na određenim mjestima biti skupa, inače se neće stvar odviti onako kako treba, a kod komornog ansambla možete to riješiti s pauzama. Sviraju svaki svoje, onda ispadaju, pa se snalaze na drugi način prema dodatnim informacijama u tekstu, tako da je moguć slobodniji protok glazbe u komornome sastavu.

Nije li možda (laički pitano) i teže napisati dobru skladbu za jedno glazbalo ili mali sastav negoli za veliki orkestar raspisati različite efekte i razmetati se bogatstvom zvuka? Solistički instrument morate naime dobro poznavati.

Moj profesor Devčić govorio je da je teže pisati za jedan ili dva instrumenta nego za orkestar, jer se drukčije instrumentira. No nije to baš tako – svaki sastav ima svoje zakonitosti, a ovisi o temperamentu sama skladatelja čemu će se prikloniti. Ja uglavnom pišem po narudžbi glazbenika znajući točno tko će djelo izvesti.

Pretpostavljam da je skladatelju najvažnije dobiti ne samo izvedbu djela nego izvrsnu izvedbu. Nekvalitetna izvedba zasigurno izaziva frustraciju.

Da, ali čovjek se s godinama mora pomiriti s tim. Neki su moji kolege zbog toga na iglama kad slušaju svoje kompozicije. Ja imam debelu kožu pa me to ne smeta, znam što sam napisao, a ako sve nije izašlo – bit će drugi put. A neki autori znaju biti jako pipavi, pa kad mu se izvođač obrati, ima više muke nego koristi.

Ja ne komponiram od note do note, što i svojim studentima preporučam, nego pokušavam prije svega stvoriti nekakvu cjelinu. Nemam sve podatke o onome što će se desiti, ali uglavnom vidim osnovnu krivulju ili ductus kompozicije.

Canto peregrino pisali ste za Danija Bošnjaka.

Ponajprije za njega, ali kako sam u žiriju Tribine Darko Lukić za mlade glazbenike, uvidio sam da postoji samo jedna hrvatska kompozicija za flautu solo koja je kvalitetna, a to je Kuncov Solilokvij. Ostalo su, kako bismo mi glazbenici rekli, limunade – a mora biti još barem jedna zahtjevna kompozicija, jer flautisti su glazbenici koji su voljni prihvatiti izazov.

Objavljeno notno izdanje donosi zapravo vaš rukopis.

Da, to mi nije prvi put, jer imam jako pregledan rukopis. A ja i ne upisujem u kompjutor, jer volim fizički kontakt s notnim papirom. Svojim studentima ne preporučam dok nije skladba gotova da upisuju u računalo, jer se tako čini previše dobro i uredno, i onda misliš da je to bogznašta.

Canto peregrino – naslov može značiti svašta, ali ovdje je peregrino lutalica. Jedna silazna fraza pojavljuje se u tri različite situacije, a na kraju u zvuku flaute piccolo na neki način odluta u drukčiji zvuk, ali u rasponu flautinu, tako da daje posebnu boju i odjek.

Nova djela?

Meni ne treba previše kompozicija. Tu i tamo na godinu po jedna. Sad upravo završavam jedan klavirski trio, onaj klasični: klavir, violina i violončelo. Za Zagreb Trio – Draušnik, Zajcev, Detoni.

Ali neka se sviraju i vaše stare kompozicije...

O da, to bi bilo dobro.