I u ratu se stvarao dobar teatar

Kazališna se večer posvećena dramama iz djela Antologija hrvatske ratne drame (1991–1995) održala 1. ožujka u Velikoj dvorani Matice hrvatske u organizaciji Odjela za kazalište i film Matice hrvatske i Izdavačkoga poduzeća Alfa. Potvrdila je da su se u vrijeme Domovinskoga rata pisale kvalitetne drame različitoga žanra te da su one u najgorim vremenima afirmirale temeljne ljudske vrijednosti. Uvodnu su riječ održali Joško Ševo i Božidar Petrač, a program je vodila autorica antologije Sanja Nikčević. Joško Ševo, novi pročelnik Matičina Odjela za kazalište i film, izrazio je zadovoljstvo velikim brojem posjetitelja te istaknuo važnost redovitosti takve tribine. Božidar Petrač, urednik Alfe, rekao je kako je Nikčevićeva bila idealna osoba za izvođenje projekta te da je nenadmašiva u hrvatskom kazališnom životu. „Priredila je Antologiju želeći se suprotstaviti tezama o nepostojanju hrvatske ratne drame, odnosno o nepostojanju dobre hrvatske ratne drame“, istaknuo je Petrač.

Sanja Nikčević je istaknula životnu važnost kazališta u ratu. Podsjetila je na činjenicu da su se predstave u Hrvatskoj pripremale, izvodile i posjećivale bez obzira na napade agresora. Koliko je kazalište bilo važno i neprijatelju, pokazuje primjer bombardiranja osječkoga kazališta 16. studenoga 1991. „Kazalište je u ratu svetište koje čuva vrijednosti kojima želimo pripadati“, rekla je Nikčevićeva. Ono je u isto vrijeme pokušaj otpora neprijatelju, ali i pokušaj nastavka normalnoga života. Tijekom vremena počela su se pojavljivati prva obilježja hrvatske ratne drame, poput prikaza disfunkcionalnih obitelji i nasilja. Nikčevićeva to naziva trendovima, a u posljednje vrijeme zabilježen je i trend hrvatske krivice. Stoga se nametnula potreba za pojašnjenjima. Autorica je utvrdila da je napisano 97 djela ratne tematike. Većinom su realističnoga karaktera. Dvadeset i dvije su alegorijske drame nadahnute Domovinskim ratom. No u razdoblju 1991–1995. napisana je 31 drama. One su svojim karakterom drukčije od ostatka, koji je napisan kasnije.

Glumci su pokrenuli vojnu jedinicu koja je za branitelje, prognanike i izbjeglice izvodila svojevrstan kabaret. Ratno je kazalište tako započelo laganim i duhovitim žanrom. Nakon toga je 1992. napisana drama Dvije sestre (Nino Škrabe) o sestrama koje će rat razdvojiti. Iste je godine premijerno u zagrebačkom HNK-u izvedena jedna od najmračnijih drama, Dobrodošli u rat (Davor Špišić), koja je nastala iz autorovih osobnih vukovarskih iskustava. Uslijedio je niz zanimljivih djela koja su se ratom bavila na drukčiji način, a dijelovi su također prikazani na kazališnoj večeri u Matici hrvatskoj. To su Farsa od Gvere (Matko Sršen) o dva dubrovačka gospara, Blueblanche, tango i rat (Katja Šimunić), melodrama Sv. Roko na brdu (Milan Grgić), mjuzikl Živim (Lada Martinac i Snježana Sinovčić), Smrtonosni povratak (Zvonimir Majdak), Srijemski put (Miroslav Mađer), Doviđenja u Nuštru (Goran Tribuson), Deložacija (Miro Gavran) i Tatarski biftek (Zvonimir Zoričić).