Vrhunci esejistike

Predstavljanje knjige Eseji Milana Mirića, čuvenoga hrvatskog književnog urednika druge polovice 20. stoljeća, održano je 15. veljače u Matici hrvatskoj. Knjigu posvećenu književnim i likovnim fenomenima koji su u autorovoj osobnoj i profesionalnoj biografiji ostavili traga predstavili su predsjednici Matice hrvatske i Društva hrvatskih književnika Igor Zidić i Božidar Petrač, pjesnik i književni povjesničar Ivan Rogić Nehajev te akademik Ante Stamać, mahom Mirićevi suradnici u Razlogu, a ulomke iz autorovih eseja čitao je dramski umjetnik Joško Ševo.

Milan Mirić / Snimio Mirko Cvjetko

„Cijelo Mirićevo djelo zapravo je traženje čovjeka i svijest da ga je teško naći, ali se vrijedi boriti za nj“, rekao je Zidić, dodavši da je Mirićevo djelo borba za istinu koja nije apsolutna, ali nam omogućuje da živimo jedni s drugima. Božidar Petrač ocijenio je da su etika i estetika u Mirićevu stvaralaštvu jedno, naglasivši da prvi i posljednji, od jedanaest objavljenih eseja koji su nastajali u proteklih petnaest godina, kao temeljni omeđuju cijelu knjigu. Prvi, O Razlogu posve osobno, ispovjedno, kronika je časopisa kojemu je Mirić jedan od utemeljitelja i urednika, podsjeća Petrač, a posljednji esej Sentimentalni odgoj tjeskobnog skojevca pokušaj je psihosociološkog i ljudskog portreta Stanka Lasića – njegove znanstvene metodologije, osobito onoga dijela u kojem se Lasić bavi Krležom, ali, putem Krleže, i samim sobom. Rogić je Mirićeve eseje analizirao kao književne tekstove, ali i kao sociološku studiju slučaja kojom autor kao izvorni sudionik događaja i odnosa koji su oblikovali drugu polovicu 20. stoljeća daje uvid u stvaranje hrvatske kulture u tom vremenu. Akademik Stamać također je pohvalio knjigu temeljenu „na metodi razumijevajuće fenomenologije“, u kojoj Mirića vidi sljedbenikom Jaspersa i jednom od presudnih osoba hrvatske discipline mišljenja.

Autor se na kraju predstavljanja emotivnim tonom zahvalio supruzi Sanji, nakladniku i urednicima te predstavljačima i prijateljima koji su u njemu probudili radost kao da knjiga ponovno izlazi. „Ova je knjiga lijep predmet ostvaren minimalnim sredstvima“, istaknuo je, i u toj skromnoj misli sažeo ideal kojem je u pisanju i uređivanju čitava života težio.