Velika znanstvenica i prijateljica Hrvatske

U ponedjeljak, 23. siječnja 2012. u popodnevnim satima u Pragu, iz sna je u vječnost prešla vrsna paleoslavistica Zoe Hauptová, koja je godinama dolazila u Zagreb, u Staroslavenski institut, i zdušno pomagala u pripremi Rječnika crkvenoslavenskoga jezika hrvatske redakcije. Dolazila je iz svojega matičnoga praškoga Slavenskoga instituta Češke akademije znanosti, u kojem je priređeno kapitalno djelo slavenske filologije i leksikografije – rječnik staroslavenskoga (kanonskoga) jezika: Slovník jazyka staroslověnského, monument, „najopsežniji, najpotpuniji i u pogledu točnosti najpouzdaniji priručnik u paleoslavistici“, kojim se ponosi Češka akademija znanosti. Na svečanosti predstavljanja Rječnika potkraj rujna 1997. u palači Češke akademije bili su uz suradnike ugledni slavisti, akademici iz Češke i drugih zemalja, a u ime predsjednika Češke Republike Václava Havela priznanje Akademiji odao je voditelj Predsjednikova ureda – dr. I. Medek.

Sav svoj radni vijek u trajanju nevjerojatnih šest desetljeća Zoe Hauptová posvetila je paleoslavistici, Slovníku jazyka staroslověnského, objavljenu u četirima svescima (sastavljenima od 52 sveščića). Pripreman je u dvama središtima – Brnu i Pragu – u Akademijinim jedinicama naslovljenima Slovník jazyka staroslověnského. Punih četrdeset godina pripremali su ga iskusni paleoslavisti dviju generacija. Do kraja ga je dovela sa suradnicima Zoe Hauptová, glavna urednica posljednjih dvaju svezaka.

Kad je pak objavljen 1. sveščić Slovníka jazyka staroslověnského 1958, iz Praga je, upravo iz Slavenskoga instituta, potekla inicijativa da se počne s pripremama svih redakcijskih rječnika crkvenoslavenskoga jezika. Inicijativa je iznesena i prihvaćena na IV. međunarodnom slavističkom kongresu u Moskvi te ušla u opće zaključke Kongresa. „[...] pristupit će se ekscerpiranju leksičke građe[...] za veliki međuslavenski thesaurus iz mlađih redakcija crkvenoslavenskoga“. S tim ciljem utemeljena je Međunarodna komisija za crkvenoslavenske rječnike na čelu s istaknutim paleoslavistom Josefom Kurzom, tadašnjim glavnim urednikom Slovníka.

Staroslavenski institut u Zagrebu podupro je moskovsku inicijativu i već u jesen 1959. pod vodstvom Josipa Hamma i Vjekoslava Štefanića jedna je grupa ekscerptora počela crpsti građu iz hrvatskih glagoljskih izvora oslanjajući se na načela ekscerpiranja češkoga Slovníka jazyka staroslověnského, odakle je stizala pomoć u obliku savjeta, jer je Staroslavenski institut na početku imao samo nekoliko stalno zaposlenih suradnika, ali bez iskustava u tom smislu. Kad je počela obrada ekscerpirane građe, s češke su strane pritekli u pomoć suradnici s golemim iskustvom u obradi građe Slovníka, najprije prof. František Václav Mareš, potom prof. Zoe Hauptová, koja je iz Praga u Zagreb dolazila katkad i dva puta godišnje. Nakon prerane smrti glavne urednice Biserke Grabar (†1986) uredništvo je preuzeo František Václav Mareš (†1994), potom Zoe Hauptová.

Dosad je izašlo 17 sveščića Rječnika crkvenoslavenskoga jezika hrvatske redakcije, a 18. je pripremljen za objavljivanje.

Zoe Hauptová pokrenula je objavljivanje kritičkih izdanja starih rukopisa: priredila je (zajedno s Emilijom Bláhovom) Strumički ili Makedonski apostol iz Šafařikove zbirke u Narodnom muzeju u Pragu; Grigorovićev parimejnik (zajedno sa Zdenkom Ribarovom); novopronađeni dio glagoljskoga Sinajskoga psaltira (s nizom kolega u suradnji s Bečkim sveučilištem) i dr. Pripadala je kolektivu koji priprema Etimološki rječnik staroslavenskoga jezika. Njezin leksikografski i leksikološki rad i iskustvo doveli su je na dugogodišnje čelo Međunarodne komisije za rječnike crkvenoslavenskoga jezika.

Gotovo trideset godina trajao je njezin pedagoški rad na Filozofskom fakultetu u Pragu i u Ustima nad Labom: odgojila je stotine studenata, desetke doktoranada u Češkoj Republici i inozemstvu. Nježno se, gotovo majčinski, brinula o podmlatku u Slavenskom institutu. Prigodom primanja počasne i ugledne strukovne Medalje Josefa Dobrovskoga u Panteonu palače Narodnoga muzeja u Pragu 10. lipnja 2003. njezin kolega Václav Konzal istaknuo je da je radno mjesto u Slavenskom institutu, Valentinská 1 u Pragu bio drugi dom Zoe Hauptové. Usuđujem se dodati da je u Zagrebu Zoe Hauptová imala treći dom u Demetrovoj ulici broj 11, gdje je rado boravila i ugodno se osjećala. S nama je suosjećala u vrijeme Domovinskoga rata i u svojoj zemlji pronosila istinu o onome što se tada događalo u Hrvatskoj. Otišla je a da joj se nije ispunila želja da još jedanput dođe u Zagreb.

Hvala Ti, draga Zoe, na kolegijalnoj i ljudskoj suradnji kojom si oplemenila živote svim svojim suradnicima.