Etika i estetika punka

Sid Vicious svojedobno je dekonstruirao Sinatrinu pjesmu My Way i na taj način iskazao generacijski gnjev naspram društvene, socijalne i političke konstelacije svijeta, a Jasmina Krajačić, više od trideset godina poslije, iskazuje likovnu posvetu punku, kreirajući slike / digitalne isprinte svojih mladenačkih punk-idola. Uzevši za motive bendove The Clash, Sex Pistols i The Ramones, koji su obilježili glazbenu scenu kraja sedamdesetih i početka osamdesetih godina, autorica još jednom podsjeća na njihovu neponovljivu žestinu, beskompromisnost i začudnu sposobnost izražavanja bunta. Njezina izložba, u tradicionalnom pojmu doživljaja slike, nije izravno vraćanje na punk, ali jest postmodernističko posezanje za rječnikom pop-kulture koja je upravo s punkom nepovratno ušla na kulturnu scenu.

The Clash 1

U takvoj konstelaciji semantičkih i ikoničkih značenja egzistira izložba Jasmine Krajačić, koja već naslovom ukazuje na svojevrsno izdvajanje unutar cjelokupnog autoričina stvaralaštva, stojeći možda na početku novoga stvaralačkog puta te objedinjujući na najbolji način svu njezinu dosadašnju oblikovnost i slikogradbenu poetiku. Jasmina Krajačić ovom je izložbom ponudila posvetu svojem slikarstvu, ali i mladosti odnosno svojim glazbenim idolima. Stoga je možda najbolja rečenica koja opisuje izložbu komentar umjetničine prijateljice uz jednu od fotografija s photo sessiona: „kao djevojčica… pobjegla sa sata i stala ispred grafita…“. I zaista, ova je izložba autoričin sentiment, no obogaćen zrelošću umjetničkog iskustva i autentičnog osobnog slikarskog izričaja.

Služeći se rječnikom grafizma, op-arta i pop-arta te ikonografijom zida i grafita, Jasmina Krajačić oblikovala je novi ciklus slika tematski vezan uz protagoniste spomenutih punk-bendova. Na tragu dosadašnjega likovnog postupka, i u ovome opusu slika, kao što je Darko Glavan uočio na počecima njezina stvaralaštva, Jasminin rad manifestira se kao sužavanje slikarskog izbora na figuraciju i dekorativno kombiniranje gradivnih elemenata slike. Koristeći se za postmodernizam tipičnim načelom gradnje slike, autorica je oblikovala polja jakih optičkih senzacija u tradiciji op-arta u kombinaciji s elementima fotorealistične figurativnosti. Slikarski motivi – članovi punk-bendova – oblikovani su i ujedno dekonstruirani minijaturnim gradivnim elementima, čime je autorica postigla izrazito atraktivnu i dojmljivu igru prijelaza s motiva na pozadinu i obratno. Na taj način na površini slike odvijaju se dojmljivi mozaični vizualni doživljaji i senzacije (Vanja Babić), prilikom čega se ostvaruje jedna od početnih slikaričinih umjetničkih težnji za usložnjavanjem, izmjenjivanjem i premrežavanjem dekorativnog i slikarskog na površini platna. Takvim tretmanom pozadine kao raznobojne fasetne komponente na polju slike autorica je i u ovome ciklusu postigla usložnjavanje prednjih i stražnjih planova, ostvarivši u svojem slikarskom opusu dosad najbolji vizualni učinak te najuravnoteženiji odnos dekorativnih i slikarskih elemenata objedinjenih u postupku konstrukcije i dekonstrukcije osnovnoga motivskog predloška.

Repeticija ili ulančavanje gradbenih i dekorativnih elemenata na ovim slikama stvara određene vizualne ritmove, dodatno sudjelujući u postupku građenja atraktivnih kompozicija. Time se stvara i određeni energijski učinak na gledatelja, potičući dinamičnost i kompozicijsku ritmičnost slika. Zasićena polja strukture slika Jasmine Krajačić nastala su uslojenim slaganjem nekoliko faza u tehničkom postupku njihove izvedbe. One su tako svojevrsni ikonički sklopovi (Feđa Vukić) mišljeni po fotografijama, računalno obrađeni, konstruirani i/ili dekonstruirani fragmentarno te potom ručno obogaćeni oslikavanjem isprintanih predložaka.

Ovom izložbom slikarica je dokazala svoju tehničku virtuoznost uspješno sintetiziranu u sadržajno bogate citate punk-ikonografije, uspjevši, postmodernističkim slikarskim postupcima, prenijeti estetiku i etiku punka – njegov stil, stav i zvuk.