Zapisnici Matice ilirske od 1847. do 1864.

Vijenac je prije 6 godina u 7 nastavaka objavljivao novootkrivene i do tada nepoznate zapisnike o početnim godinama djelovanja Matice ilirske (1842–1846), što je bio velik prinos poznavanju povijesti MH. Od ovoga broja Vijenac nastavlja objavljivanje neobjavljenih zapisnika starješinskih sjednica, općih sabora i skupština Matice ilirske 1846–1864, dokazujući važnost tih zapisnika za cjelokupnu povijest MI/MH.

Pribrojimo li ovome i zapisnike o osnivanju (14. srpnja 1838) i djelovanju Narodne čitaonice u Zagrebu – iz koje je 10. veljače 1842. nastala posebna zaklada za tiskanje knjiga pod nazivom Matica ilirska utemeljena marom predsjednika grofa Janka Draškovića – dobit će se prvorazredna građa o nastanku najvažnijih nacionalnih ustanova hrvatskoga naroda za tiskanje knjiga pod nazivom Matica ilirska. Tako je pod okriljem Čitaonice nastala Matica hrvatska, Narodni muzej i Gospodarsko društvo; tu se – nakon 1861. – osmislilo osnivanje Akademije (JAZU), što je ostalo nepoznato sve do danas! Bez poznavanja tih zapisnika ne može zamisliti pisanje povijesti Matice hrvatske, ni ostalih ustanova, proizašlih iz okrilja Čitaonice.

Izvor: Muzej grada Zagreba

Zgrada Matice hrvatske pod snijegom, kraj 19. st.

Nažalost, dosadašnje knjige o djelovanju i povijesti Matice hrvatske polazile su katkad od onoga što je trebalo izbjeći: izlazile su knjige, iako njihovim autorima i izdavačima nisu bili poznati ni dostupni glavni izvori, tj. zapisnici o sjednicama, saborima i glavnim skupštinama Matice ilirske/Matice hrvatske za razdoblje 1838–1864. (Te je zapisnike, prije desetak godina, pronašao potpisnik ovog teksta.) Iako je prošlo točno 170 godina od utemeljenja Matice hrvatske, ne služi nam na čast da nemamo povijesti MH nastale na izvornim zapisnicima i dokumentima. Ne možemo se ničim opravdavati, jer su prošle 23 godine otkad je obnovljena MH i više od 20 godina postojanja samostalne Republike Hrvatske!

Da je poznavanje zapisnika o djelovanju MH/MI nužna pretpostavka za pisanje Matičine povijesti, najzornije potvrđuje površnost dosadašnjih povijesti. Tu površnost – da ne upotrijebim drugu riječ – najbolje potvrđuje zabluda oko Ljudevita Gaja. Ne osporavajući Gajeve zasluge do 1842. (npr. za izdavanje Narodnih novina i književnog priloga Danice, kao i za sve ono što je radio na svoj račun), pretužno je da se do danas nije našao pojedinac koji bi iz zapisnika (do danas neobjavljenih!) starješinskih sjednica razotkrio da je Gaj zapravo sustavno (u materijalnom smislu) iskorištavao Maticu. Kako? Tako što je nečasno podizao već ugovorene cijene tiskarskih usluga, što je zavlačio ili produžavao rokove za isporuku knjiga i časopisa i tako što je – zlorabeći Matičino pismeno opunomoćenje – skrbio samo za osobnu čast te vlastiti probitak i materijalnu korist.

A to da se 1964. (za inače hvalevrijednu proslavu 120. obljetnice Matice hrvatske) zaslužnim pojedincima dodjeljivala plaketa baš s likom toga Gaja, u najmanju je ruku neugodna činjenica. Zbog toga će originalni zapisnici sjednica biti nezaobilazni izvor za pisanje što vjerodostojnije povijesti najstarije hrvatske kulturne ustanove.

Zapisnike starješinskih sjednica koji se objavljuju prvi put, pisali su Matičini tajnici Jakov Užarević i Stanko Vraz. Najviše se govori o preseljenju u novouređeni Narodni dom u Opatičkoj 18, u kojem je Čitaonica/Matica zakupila cijeli drugi kat; zatim o povećanju Matičine glavnice te izboru naslova novina za Čitaonicu. Najvažnije u svemu tome jest rješenje kojim kralj, konačno, dopušta utemeljenje književnog društva u Zagrebu! Zato se 14. listopada 1847. saziva izvanredna sjednica starješinstva Matice ilirske. Drugim riječima, dotadašnju „nelegalnu“ Maticu – predsjednik Drašković „sakrio“ je pod skute Zagrebačke čitaonice!

Starěšinska sědnica, 10. kolovoza 1847.

U Zagrebu 10. kolovoza 1847. u kući gospodje Ane udove grofice Sermage na priašnjem stanu Čitaonice, obdržavala se je starěšinska sědnica pod predsědom presvětloga g.. grofa Janka Draškovića Trakoštjanskoga, c. kr. komornika reda sv. Stěpana viteza, itd, kao predsědnika nar. družtva Čitaonice zagrebačke, i u pribitnosti gosp. opata i kanonika Mate Vukovića, podpredsědnika istoga družtva i slědećih g. starěšinah: Franje Zengevala, dra Alekse Praunšpergera, Ferdinanda Žerjavića, Anastasa Popovića i dra Dimitrie Demetra.

U ovom starěšinskom sboru věćalo se je o slědećih predmetih:

§ 1. S velikim zadovoljstvom doznalo je slavno ovo starěšinstvo, da je od sobah u Narodnom domu za čitaonicu ovu odredjenih jednu zapremio gostitelj dvorane i to kao što veli po naročitom naputku i dozvoljenju gosp. ravnitelja dvoranskoga družtva Franje Stauduara. Budući da je samovoljni taj čin izveden proti očitom smislu odluke, učinjene u měšovitoj sědnici 20. svibnja deržanoj, gde se veli: Čitaonica preměstit će se u drugi kat u profesora Petra dosadanji kvartir, a zatim budući da čitaonica svakako i neobhodno potrebuje sav onaj u drugom katu nahodeći se za nju naměnjen prostor, koi i onako nije odveć velik, a najposle budući da se podnipošto neslaže s dostojanstvom ovakovoga literarnog zavoda da ikoji strani čověk, a tim manje čitava obitelj pored njega stanuje, zato je sakupljeno starěšinstvo naložilo tajniku, neka ubavěsti spomenutoga dvoranskoga gostitelja, da rečenu sobu kao vlastitost čitaonice na svaki način do konca tek. mes. kolovoza izprazniti mora, budući da će se čitaonica s početkom dojdućega měseca rujna onamo vratiti.

§ 2. Glede kazinskih akciah po presv. g. grofu Dragutinu Draškoviću narodnoj Matici darovanih, izvěsti g. fiškuš Matičin Ferdinand Žerjavić danas sakupljeno starěšinstvo, da je on po nalogu sebi datom, opomenuo ravnatelja kasina, neka bi se glede izplatjenja spomenutih akciah što beržje očitovali, na što – veli – stigao je pismen odgovor toga saderžaja da rukovanje ovih akciah ni najmanje nespada na družtvo kazinsko nego na družtvo akcionarah, i s toga da bi se radi ubavěštenja trebalo obratiti na predsědnika akcionarskoga družtva. – Uslěd toga, kao što se vidi, očitoga izbegavanja i gole izlike, dat je iz nova nalog gospodinu fiškušu: neka propita, tko je taj predsědnik? i saznavši ga, neka od njega ubevěštenje ište, i svakako svimi zakonitimi načini neka nastoji, da se dug taj na korist Matice što skorie iztěra.

Dr. Jak. Užarević, tajnik

Starěšinska sědnica, 19. kolovoza 1847.

U Zagrebu, dana 19. kolovoza god. 1847. u kući gdje Ane udove grofice Sermage, na priašnjem stanu Čitaonice, obdržavala se je starěšinska sědnica pod predsědom presv. g. grofa Janka Draškovića Trakoštjanskoga, c. kr. komornika reda sv. Stěpana viteza, itd, kao predsědnika nar. družtva Čitaonice zagrebačke, i u pribitnosti g. opata i kanonika Mate Vukovića, podpredsědnika, i slědećih gg. starěšinah: Josipa Štajdahera, dra Alekse Praunšpergera i Ljudevita Stankovića.

Iza kako tajnik pročita protokol priašnje starěšinske sědnice od 10. kolovoza, bi mu glede 1. paragrafa iste sědnice opet nalog dat, neka na novo opomene gostitelja dvoranskoga, da sobu čitaonici naměnjenu, do konca kolovoza měseca svakako izprazni; a u obvezu svoga budućega stana, što na starěšinstvo čitaonice ni najmanje nespada, neka se obrati na ravniteljstvo dvorane, koja će bez dvojbe skerbiti, da mu gostitelj prikladan kvartir dobije.

Glede kazinskih akciah, u drugom § protokola iste sědnice napomenutih, budući da je g. fiškuš Matičin preprěčen bio u sědnicu doći, nije se moglo nikakove novie odluke učiniti.

Posle podužjega priateljskoga razgovora, kojemu takodjer domorodne stvari predmetom biahu, razpusti presvětli gosp. predsědnik današnju starěšinsku sědnicu.

Dr. Jak. Užarević, tajnik

Starěšinska sědnica, 2. rujna 1847.

U Poštarskoj ulici u kući rodj. gospoje grofice Ane Sermage, na starom stanu Nar. čitaonice, obdržavala se je 2. rujna 1847. u 10 sati prie podne starěšinska sědnica pod predsědom presvětloga gosp. Janka grofa Draškovića Trakoštjanskoga i u pribitnosti gg. starěšinah Mate Vukovića, podpredsědnika, g. Dr. Stěpana Mojzesa, g. Věkoslava Frigana, g. Ljudevita Sinkovića i g. Ante Mažuranića.

1. Poslě kratke besěde o svačemu, zametne se razgovor o novom stanu Nar. čitaonice, a osobito biaše rěč o tom kako bi se najprikladnie razredile sobe budućeg tog stana, u koju sverhu je družtvo najmilo cěli drugi pod (kat) u Nar. domu za sto (100) for. sr. godišnje stanarine. I tu bude odlučeno, da se onaj prostor drugog poda, što stoji nad gospojinskom divananom oprědeli za knjižnicu, perva soba do nje da bude ulazna i zajedno pisarnica g. tajnika dr. J. Užarevića, velika soba na uglju, šta ide u Kipnu ulicu da bude čitalište, a ostale dvě sobe što se nalaze nad sobom od biljarda da se ostave tajnikom, manja pomenutom g. dru. J. Užareviću kao spavaonica, a veća na uglju Stanku Vrazu, u kojoj će se deržati sědnice starěšinske družtva Čitaonice. Tu je pretekla još jedna soba što stoji do kuhinje, i ta bude odlučena za slugu i ako on nebi stajao u kući za skladište knjigah izdanih na trošak nar. Matice.

2. Izjavio je tajnik Stanko Vraz želju, da negledeć na umaljenje njegova dohodka rado žertvuje korist, koja mu izteče iz razprodavanja knjigah Matičinih, ako se razprodaja knjigah rečenih prenese iz rukuh njegovih u rukovodjenje ovděšnjih knjigarah domorodne bratje Županah, nadajući se da će time uskoriti i ojačiti materialnu korist Matice naše kao i duhovni napredak književnosti narodne uobće. Na tu želju i prědlog pristalo je dragovoljno slavno taj dan skupljeno starěšinstvo, i bi rečenom tajniku naručeno da sa pomenutom bratjom knjigarima načini priličnu pismenu pogodbu.

Na to prěsvetli g. predsědnik zaključi sědnicu pozvavši gg. skupljene starěšine na razgledavanje novoga stana, da promotre i odluče: bi li probila vrata u sobu (spavaonicu tajnika dra Užarevića), te ta sobica pretvorila u ulaznu, a odlučena prie ulazna (soba) preokrenula u spavaonicu, kao što rečeni tajnik želji. Nu došavši ličice města i razgledavši prostor i druge okolnosti promotrivši, bi prijašnja odluka opet potverdjena. A time razpusti presvětli g. predsědnik gg. starěšine.

Stanko Vraz

Starěšinska sědnica, 14. listopada 1847.

Budući na družtvo Nar. Čitaonice stigla kr. odluka ili rěšenje u kojemu Nj. kr. Veličanstvo prošnju istog družtva, kojom ono umoljuje vladu da mu se dozvoliti ovdě (u Zagrebu) utemeljiti i uzakoniti družtvo književno, koje bi imalo važnost i snagu budućeg učenog družtva. Da se to previšnje rěšenje pročita i gg. starěšinama obnarodi (p. n.) gospodin grof Janko Drašković Trakoštjanski kano predsědnik družtva Nar. Čitaonice razpisa po tajniku izvanrednu sědnicu starěšinsku na dan 14. listopada i k toj se sědnici skupiše slědeća gg. starěšine: kanonik i opat Mate Vuković kao podpredsědnik, sudac varoški Josip Štajdaher, dvorski župan Franjo Zengeval, fiškal Janko Brigljević, var. fiškal Ljudevit Sinković, Dr. D. Demeter, prof. V. Babukić, i napokon g. pralěčnik Alexej Praunšperger.

Pošto bi g. predsědnik progovorio skupštini rěč o svrsi sastanka, izruči g. prof. Věkoslavu Babukiću kralj. rěšenje prošnje da ga pročita na glas, i tu mi saznasmo da je Nj. kr. Veličanstvo dozvolilo Nar. čitaonicu uzakoniti kao u stvari (in thesi) dozvoliti da se utemelji književno družtvo, za koje je bila iz njezine strane podnešena prošnja previšnjemu městu, samo se još ište, da bi se ustave (Štatuti) preinačili i ponešto shodnije skrojile prema učenomu družtvu českome i madjarskome i da se dostatna za tu svrhu glavnica dokaže.

Poslě prijateljskog razgovora i izjavljenja osobnih mněnjah gg. starěšinah, bi zaključeno: da se ta stvar preda odboru jednome za izradjenje ili respectivo preinačenje gori navedenih točkih, i da odbor taj posavetovavši se temeljito, plod svoga truda i věćanja u svoje vrěme predloži opet jednoj u tu svrhu razpisat imajućoj se sědnici za potanko razmoternje i konačno odlučenje. Poslě te odluke odabra g. predsědnik rečeni odbor pod predsědničtvom (p. n.) g. kan. i opata Mate Vukovića. I na tome se razpusti sědnica.

Dano dana 15. listopada g. 1857.

Stanko Vraz, privr. tajnik Čitaonice