Širok kroatološki pristup

Knjiga književnoga povjesničara i sveučilišnog profesora Tihomila Maštrovića, neobičnog naslova, Neukrotivo svoji, u izdanju Erasmus naklade, na jednom je mjestu okupila niz autorovih kroatističkih rasprava i članaka objavljenih posljednjih godina u znanstveno-stručnim publikacijama. Autor i novom knjigom ostaje vjeran svojim znanstveno-istraživačkim interesima koji, sudeći prema predstavljenim tekstovima, imaju zavidnu širinu istraživačkoga napora, dok izabrani tematski okvir uvjetuje zaokruženost knjige i nudi mogućnost njezina sintetskog iščitavanja. U većini tekstova autor se bavi pojedinim kulturno-znanstvenim djelatnicima, no analizom njihova rada otkriva složene kulturno-društvene prilike njihova doba kao i cjelokupnu hrvatsku društveno-povijesnu situaciju, a unutar navedenoga pozornost je usmjerena k ocjeni razvoja hrvatske književnosti, hrvatskoga kazališta i drame i hrvatske književne historiografije, s posebnom geografskom usmjerenošću na područje Zadra kao važnoga višestoljetnog hrvatskog kulturno-književnog središta.

Izd. Erasmus naklada, Zagreb, 2011.

Iako vremenski okvir knjige obuhvaća 19. i 20. stoljeće, prvi tekst, Petar Zoranić i njegov zadarski krug, pisan uz petstotu obljetnicu Zoranićeva rođenja, te rad Uloga Zadra u povijesti hrvatskoga srednjovjekovnog kazališta bave se ranijim razdobljima u razvoju hrvatske književnosti i kulture i svrhoviti su u autorovoj namjeri da ukažu na kontinuitet žive svijesti o hrvatskoj pripadnosti naroda spomenutoga prostora. Slične je namjere rad Najstarije novine na hrvatskome jeziku i prvi hrvatski novinar o dvojezičnim novinama Kraljski Dalmatin, koje izlaze u doba francuske okupacije u Zadru od 1806. do 1810. Uz objavljeni pretisak novina, čiji je posljednji, peti, svezak predstavljen ove godine, a priređivač je izdanja također Tihomil Maštrović, tekst je kao pokušaj revitalizacije tih novina koje nekoliko desetljeća prije hrvatskoga preporodnog uzleta rade na jačanju hrvatskog identiteta u Dalmaciji važan prinos hrvatskoj književnoj historiografiji. Odsječak prilika u Dalmaciji tijekom hrvatskoga narodnog preporoda autor će predstaviti putem djelovanja fra Petra Krstitelja Baćića i Nikole Maštrovića u tekstovima Fra Petar Krstitelj Baćić i hrvatski narodni preporod u Dalmaciji te Doprinos Makaranina Nikole Maštrovića hrvatskoj duhovnoj i kulturnoj baštini. Radovi Suradnja Šime Ljubića u Zori dalmatinskoj i Vatroslav Jagić i pjesnici hrvatskoga književnog romantizma predstavit će to dvoje kulturnih djelatnika putem njihova rada kao književnih povjesničara, ali autor će u Ljubićevu slučaju posebnu pozornost posvetiti i zadarskom preporodnom časopisu Zori dalmatinskoj. O razdoblju realizma u hrvatskoj književnosti autor će govoriti u tekstu Čudaci neukrotiva duha. Tipološka određenja književnih likova Kovačićevih pripovijesti. Zadar će se ponovno naći u središtu autorova zanimanja i kada je riječ o razdoblju moderne, pa će u tekstu Zadar – metropola hrvatske moderne autor predstaviti Zadar kao onodobno važno književno, izdavačko i kulturno središte, ali i mjesto koje je odigralo važnu ulogu u hrvatskom književnom integracijskom procesu. Slijedom sličnih promišljanja autor će u tekstu Paginae Iadertinae Augusta Gustava Matoša govoriti o vezi Antuna Gustava Matoša sa Zadrom koji je, iako nikada nije boravio u Zadru, pratio književna zbivanja u tom gradu, sudjelovao svojim radovima u zadarskoj periodici te pisao o zadarskim književnicima i knjigama objavljenima u Zadru, a i Matoševa knjiga Ogledi objavljena je u tom gradu. O Matošu je autor pisao i u svjetlu njegova polemičkog odnosa s Dragutinom Prohaskom, književnim povjesničarom čija su ideološka stajališta često bila prepreka znanstvenoj utemeljenosti njegova kritičarskog rada pa i prosudbe Matoševa stvaralaštva (Dragutin Prohaska i Antun Gustav Matoš). U članku Milan Rešetar i hrvatska književna historiografija autor je predstavio još jednoga književnog povjesničara i njegov prinos proučavanju starije hrvatske književnosti.

U radovima Kulturološke i političke pretpostavke diskrepancije inozemne i tuzemne recepcije književnog stvaralaštva Milana Begovića i Pustolov pred vratima Milana Begovića autor će predstaviti život i djelo dramatičara Milana Begovića, posebice njegovu dramu Pustolov pred vratima nastalu bez oslonca na onodobnu hrvatsku književnost, a blisku europskim kretanjima na području drame i kazališnoga promišljanja te razmotriti razloge, temeljene na političkoj i kulturnoj klimi proteklih vremena, za lošu domaću recepciju jednog od najprevođenijih hrvatskih pisaca.

Pisma Iva Vojnovića Maštrović je priredio i javnosti predstavio u trosveščanom izdanju objavljenu 2009, a ovdje u tekstu Pisma Iva Vojnovića – najopsežnija korespodencija u hrvatskoj književnosti donosi osnovne podatke o njima. Korespodencijom kao svjedočanstvom o kulturnim i društvenim prilikama pojedinoga doba, ali i mogućnošću osvjetljavanja novih činjenica iz života pojedinaca, Maštrović se bavi u tekstu Zdenka Marković i Ivo Andrić – jedno književno prijateljstvo analizirajući pritom Andrićeva sačuvana pisma u književnoj ostavštini Zdenke Marković.

Kazalištem će se autor baviti i u radu Od „Mušice“ do „Dunda Maroja“. Začetci prvoga profesionalnoga hrvatskog kazališta u sjevernoj Dalmaciji, predstavivši rad Kazališne družine Okružnog NOO-a Zadar osnovane 1944, nakon čega je uslijedilo i osnivanje profesionalnog kazališta u Zadru 1945.

Posljednja tri teksta u knjizi Proslov uz izložbu Stoljeća hrvatske knjige, Međunarodno priznanje hrvatskoga jezika i Tihi pregalac znanosti. Sjećanje na akademika Nikicu Kolumbića uz 80. obljetnicu njegova rođenja prigodni su tekstovi koje treba promatrati kao predstavljanje šire kulturne i stvaralačke djelatnosti autora knjige. To je i opravdano s obzirom da autor u Predgovoru navodi kako su radovi objedinjeni u knjizi plod njegova rada na različitim znanstvenim i stručnim projektima vezanima uz više znanstvenih i kulturnih institucija. No sve tekstove, kako znanstvene tako i one stručne, odlikuje širina razmatranja pojedine problematike te njezino pozicioniranje unutar društveno-povijesnih prilika, što se pokazuje kao nužan zahvat pri nastojanju za što točnijom i objektivnijom interpretacijom sadržaja koji se predstavlja, pa će urednik knjige akademik Radoslav Katičić upravo zbog širine pristupa naglasiti kroatološko usmjerenje predstavljenih radova. Zaključno se autoru može priznati uspjeh u stvaranju sintetskoga pogleda na pojedina razdoblja te pojave unutar razmatranih vremenskih odsječaka, čime knjiga postaje važan prinos u daljim istraživanjima u hrvatskoj književnoj historiografiji.