Lisac Robin Hood

Nova predstava Zagrebačkoga kazališta lutaka Robin Hood. Kako su Robert od Locksleyja i njegova vesela družba spasili Sherwoodsku šumu, praizvedba teksta Nina Škrabea, dogodila se 4. veljače 2012, a jedna od najhladnijih noći u godini, koja je zaustavila promet između hrvatskoga sjevera i juga, nije omela publiku da dođe u kazalište u središtu grada. Predstava je okupila respektabilan krug istaknutih kazališnih umjetnika, gotovo kao da je riječ o praizvedbi u središnjemu nacionalnom teatru.

Boris Mirković kao Robin Hood / Snimila Ines Novković

Tekst je svojevrstan mozaik sastavljen od podsjećanja na pustolovine legendarnoga Robina Hooda, viteza siromašnih, iz engleskih srednjovjekovnih narodnih balada, borca protiv nepravednoga zakona i njegovih izvršitelja, na pohlepu i pljačku, na one opisane u anglosaksonskoj poeziji u kojoj se kao domoljub bori protiv Normana i one koje pamtimo kao djeca, kad smo čitali priče o Robinu Hoodu kao protagonistu socijalne pravde, oduzimatelju bogatima i darovatelju siromašnima.

Nino Škrabe poveznicu s kazalištem za djecu pronalazi u sintezi glume i lutke, poznate likove iz književne mašte i s filmskih zaslona pretvara u životinje koje više aludiraju na figure groteskne i satirične alegorije, npr. Orwellove Životinjske farme, nego na stalne tipove iz neke poučne priče za djecu. Takav je dramaturški karakterološki izbor, u kojem je npr. Robin Hood, saksonski plemić, vođa odmetničke šumske družbe, prikazan kao lisac, a Maid Marian, normanska plemkinja kraljevske krvi, rođakinja Richarda Lavljega Srca, kao lija, bio i najveće iznenađenje. Takva, životinjska perspektiva, može se samo nazrijeti u popratnom autorovu programskom tekstu, u kojem se ističe poveznica s Engleskom, Nottinghamom i Sherwoodom i našom svakodnevicom, pretvaranje škotskoga, irskoga i velškoga idioma engleskoga jezika u štokavsko, kajkavsko i čakavsko narječje hrvatskoga jezika, i ekološka svijest, povezivanje mogućega nestanka Sherwoodske šume sa sudbinom šume Gović, „sanjališta grada Jastrebarskog“.

Redatelj Želimir Mesarić maštovito i ritamski točno, s dinamiziranjem prema kraju, režira takvu neobičnu vizuru književnih, filmskih i bajkolikih dramaturških linija, mizanscenski simetrično i gestualno aluzivno ističući i u tekstu naglašenu domoljubnu liniju, elemente političkoga i političnoga, ideološkoga diskursa, poveznicu sa suvremenim Ivanima bezemljašima i „korumpiranim ministrima“. Veliku mu pomoć pruža iznimna scenografija Željka Zorice, koja naglašava nadrealne i prirodne elemente i elemente mogućega političkoga prostora. Ali i ujednačen i uigran glumački ansambl: Boris Mirković kao lisac Robin Hood, Vanda Božić kao lija Maid Marian, Pero Juričić kao gušter Sir Guy od Gisbournea, Branko Smiljanić kao Princ John, Richardov brat, vođa normanskoga plemstva, vuk, pa Đuro Roić kao jazavac, Fratar Tuck, s aluzijom na svetoga Franju Asiškoga (šarmantno animirani i likovno koncipirani likovi malih životinja, posebno vjeverica: Ivica Aničić, Juraj Rendulić, Vilim Sever, Leonard Mišić), Anđelko Petric kao medo Mali John, Luka Peroš kao kokot Alan-a-Dale, Matija Prskalo kao Alice de Beauforest, koka, svenazočni Mladen Čutura kao vepar, Šerif od Nottinghama, Željko Šestić kao zec Much, Andrea Baković kao zečica Bess, Željko Mavrović kao Kralj Richard Lavljeg Srca, lav, Siniša Miletić kao Crni Hugo, rotvajler. Najviše od svih zanimljivu i uvjerljivu ulogu, simpatičnu i dječjoj publici, napravio je Žarko Savić kao Will Scarlet, zagovornik revolucije, šumski odmetnik, seoski krojač, jež.

Publika u ZKL-u prepoznavat će figure glava životinja i ljudi u maskama, kostimima i lutkama Gordane Krebelj, sklop melodija skladatelja, dirigenta i korepetitora Mladena Tarbuka, sklad plesnih kretnji koreografkinje Svetlane Lukić, iznimno oblikovanje svjetla Olivija Marečića, scenski dobro postavljene borbe Sanjina Kovačića i Tamburaški orkestar HRT-a kao izvođače glazbe. Predstava računa na kazališna i ideološka prepoznavanja hrvatske stvarnosti gledatelja „od 7. do 107. godine“.