Izvanredan recital sonata Antonija Solera

Pobjeda na Međunarodnom glazbenom natjecanju Maria Canals u Barceloni (2008) osigurala je Martini Filjak snimanje solističkog CD-a za uglednoga diskografskog izdavača Naxos. To je prvi CD u ediciji koja će obuhvatiti sve sonate katalonskog skladatelja Antonija Solera (1729–1783). Snimke i koncertne izvedbe zapostavljenih sonata katalonskoga skladatelja razmjerno su rijetke, pa je dragocjeno što ćemo taj bitan dio majstorova opusa napokon moći upoznati u cijelosti. Antonio Soler bio je najproduktivniji u razdoblju između visokog baroka i klasike, pa su njegove osebujne sonate često vrlo nategnuto uspoređivane s istovrsnim djelima Domenica Scarlattija. Iako glazbeni duh i formalni ustroj Solerovih sonata još zrcale temeljne zadatosti baroknoga stila, one se ipak odlikuju i ponekim originalnim kompozicijskim iznašašćima i osebujnim ugođajnim rafinmanom. Poštujući strogi Solerov stilski kanon te znalački i s mjerom iskorištavajući bogatu zvukovnost modernoga klavira, Martina Filjak u delikatno odmjerenim interpretacijama sugestivno podcrtava stvaralačku inovativnost katalonskoga majstora. Najveći je interpretacijski problem s kojim se morala suočiti potencijalna monotonija koju bi mogao prouzročiti tehnički formalizam tih čembalističkih skladbi napisanih u didaktičke svrhe; naime, padre Antonio Soler većinu je sonata u tehničkome pogledu morao koncipirati tako da djeca njegova zaštitnika – španjolskog infanta Gabriela de Borbóna – mogu postupno unapređivati sviračku vještinu.

Izd. Naxos, 2011.

Uznosit, plemenit duh petnaest Solerovih skladbi Martina Filjak nepogrešivo iščitava, a živopisnost njezinih pomno cizeliranih tumačenja bitno upotpunjuje uvijek novo sjenčanje iste glazbene građe, čime je izbjegnuta interpretacijska zamka – dosadna repetitivnost. Način na koji istančana glazbenica u „unificiranoj“ Solerovoj strukturi pronalazi živu glazbu podsjeća na slikarsko majstorstvo genijalnoga Diega Velázqueza, koji je u ceremonijalnoj ukalupljenosti portretiranih španjolskih dvorjana na njihovim licima uvijek uspijevao razotkriti zatomljivanu osobnost.

Na Naxosovoj visokokvalitetnoj studijskoj snimci Martina Filjak podjednako plijeni pozornost i elementarnim pijanističkim kvalitetama: izvanrednom tehnikom, profinjenim tonskim nijansiranjem, stamenošću ritmičkog tijeka, jasnoćom udara te raznolikošću suptilnih ornamentalnih rješenja. Solerove sonate u majstorskoj izvedbi najbolje hrvatske pijanistice doista bivaju ono što one neupitno i jesu – plemenita glazba; ako želite dublje zaroniti u glazbeni svijet nepravedno zapostavljena katalonskog majstora, svesrdno vam preporučam ovo vrhunsko diskografsko izdanje.