I druga vrijedna teatrološka knjiga

Nakon prve knjige dvosveščane cjeline Kazalište u svom okruženju autora Darka Lukića, izdane 2010. u Zagrebu, naslovljene Kazališni identiteti, a podnaslovljene Kazalište u društvenom, gospodarskom i gledateljskom okruženju, koja se prostirala na 334 stranice, nedavno je, s razmakom od osam mjeseci, objavljena i druga, naslovljena Kazališna intermedijalnost i interkulturalnost, a podnaslovljena Kazalište u medijskom i globalizacijskom okruženju, prožeta većim brojem malih ilustracija koje dinamiziraju bogat tekstualni sadržaj rasprostrt na 262 stranice. U predgovoru autor, istaknuti teatrolog, dramaturg, dramatičar, prozaik, prevoditelj, znanstveni istraživač, sveučilišni profesor, producent, naglašava da je knjiga, rezultat njegova tridesetogodišnjega bavljenja kazalištem, napisana iz teleskopskoga i mikroskopskoga, hermeneutičkoga i fenomenološkoga, transdisciplinarnoga i interdisciplinarnoga gledišta. Namijenjena prije svega studentima drame i kazališta, i odobrena kao sveučilišni udžbenik, što je u drugom svesku pojačano i manjim dizajnersko-strukturnim istaknućima (isticanje Sadržaja prije svakoga poglavlja), ova knjiga može, prema autorovu mišljenju, biti poticaj teatrolozima i znanstvenim istraživačima i podsjetnik kazališnim profesionalcima.

Edukativna svrha vidljiva je i u kompoziciji cjeline i poglavljâ: autor čitateljima nudi čvrsto, dvojno strukturiranu i preglednu knjigu, s numeriranim poglavljima, a studentima i pomnim čitačima nakon svakoga dijela i pitanja za razmišljanje, ključne pojmove, sažetak i literaturu; svako poglavlje započinje temeljnim sadržajno-koncepcijskim smjernicama, uokvirujući dijelove preciznoga silaba i jedne nastavne jedinice, sveučilišne „lekcije“, predavanja. Na kraju knjige navodi se Kazalo imena i Kazalo pojmova (zahtjevnu izradu kazalâ potpisuje Neli Mindoljević) i iznimno korisna Sinoptička tablica izvedbenih povijesti podijeljena u okvir povijesnih događaja, okvir tehnike, tehnologije i medija te okvir kazališta i izvedbenih praksi od prapočetaka do danas.

Izd. Leykam international, Zagreb, 2011.

U prvom dijelu autor piše o odnosu kazališta i drugih medija, i samo kazalište razumijevajući kao dio medija i medijske komunikacije, tj. kao intermedijalni prostor ili kao medijsku pojavu u našoj sadašnjosti natopljenoj medijima, kad informacionalizam mijenja sliku svijeta munjevitom brzinom, tako da je neke od njih teško i prepoznati. Polazeći od objašnjenja naziva medij koji upućuje na sredinu lanca komunikacije i medijacije kao posredovanja, autor upozorava na kognitivnu, emotivnu, estetsku i moralnu dimenziju medijske pismenosti. Pripremajući teren za razmatranje o kazalištu, usmjeruje se na novu ulogu medija u kojoj gledatelji postaju sustvaraoci priče. U razvoju medija naglašava evolutivan proces, od čovjekovih najranijih početaka na Zemlji od danas, začetke medija pronalazeći i u jednokratnosti viđenja antičkih tragedijskih predstava. Fokusirajući se u drugom poglavlju na odnos kazališta i drugih medija, razmatra kazalište kao intermedijalnu praksu, sličnosti i razlike između kazališta i drugih medija, uporabu tehnologija u kazalištu, interakciju kazališta i drugih medija, korisnost medija za kazalište, posebno obrađujući, u obliku studije slučaja, odnos medija i kazališne kritike i preobrazbu kritičara od određivača ukusa do posrednika.

U drugom dijelu knjige autor obrađuje kazalište u okružju globalizacije. Pritom, određujući globalizaciju kao „dinamičan proces koji je posljedica mnoštva procesa povezivanja, razmjene, komunikacija i suradnje u gospodarskoj, političkoj i kulturnoj sferi“, upućuje i na njezinu starinu, pozivajući se na Gallowayevo zapažanje o postojanju networka već u Eshilovu Agamemnonu, u kojem je mreža opisana kao svjetlosna komunikacija na daljinu (buktinje) i kao stupica, koju Klitemnestra namjenjuje Agamemnonu. Oprezno prelazeći sve stupice, autor kroči određenjima suodnosa globalizacije i kulture, pa i pitanjima asimetričnosti putovanja kulture i prevlasti jednih u odnosu na druge kulture, detaljno navodeći gledišta teoretičara globalizacije u kulturi. Zatim se, istražujući kazalište u globalizacijskim procesima, bavi kulturnim utjecajima u kazalištu i promjenom položaja kazališta u globalizacijskim procesima te tzv. teatraliziranjem svijeta, tj. izvedbama u globalnim komunikacijama. Završnicu drugoga dijela druge knjige jedinstvene cjeline naslovljene Kazalište u svom okruženju čini autorova analiza novih teatroloških istraživanja i pristupa koja se dijeli na analizu korijena njihova nastanka, na analizu novih teatroloških smjerova, s naglaskom na teoriji izvedbe, na analizu postkolonijalnih, feminističkih i queer teorija, mogućnosti ponovnoga čitanja i prevrednovanja poznatih činjenica u kazalištu. Knjiga završava studijom slučaja usmjerenom na probleme u interkulturnoj komunikaciji, podsjećajući i na legendarnu Brookovu Mahabharatu. Završne Lukićeve rečenice nagovješćuju i nove paradigme.

Već prvom knjigom iz cjeline Kazalište u svom okruženju Darka Lukića, naslovljenom Kazališni identiteti, nakladnik Leykam international prošle je godine postigao pun pogodak. I ova druga knjige iste cjeline, naslovljena Kazališna intermedijalnost i interkulturalnost, kao i prva ambiciozno zamišljena i pedantno ostvarena, poziva na kazališnu i teatrološku pustolovinu te joj predviđam popularnost i veliku čitanost u studenata i čitatelja zaljubljenih u kazalište.