Hajdemo ja i ti skupa snivati

Snovi su, prema tumačenju moderne psihologije, skriveni ključ s pomoću kojega možemo bolje upoznati sebe. Bismo li, međutim, bolje razumjeli potrebe vlastita djeteta kad bismo znali što sanja? Nova predstava kazališta Mala scena Ružičasta sanjarica, premijerno izvedena 26. siječnja, nudi potvrdan odgovor.

Dado Ćosić i Gea Gojak

Istoimeni roman Silvije Šesto Stipaničić poslužio je redatelju Ivici Šimiću, dramaturginji i dramatičarki Nini Horvat i glumcima Gei Gojak i Dadi Ćosiću kao poticaj za improvizacije s temom dječjih snova i njihovih značenja. Od proznoga predloška ostao je samo naslov, a svojim tekstom Nina Horvat uputila je ozbiljnu kritiku društvu koje juri za poslovima i obvezama i sve više oduzima djeci radost igranja. Dječak Dado i djevojčica Gea bježe u snove kako bi se mogli nesmetano igrati i družiti. U stvarnom životu nedostaje im prijatelja – Dado se preselio u novu četvrt, no roditelji su mu prezaposleni i nemaju za njega vremena, a Gea nema vremena za prijatelje jer je rastrgana između školskih i izvanškolskih aktivnosti. Snovi su im jedino utočište gdje mogu zajedno i slobodno maštati, što se iz gledališta doima, unatoč ljepoti snova, strašno.

No ni snovi nisu uvijek ružičasti. Noćne more često su rezultat svakodnevnih briga pa tako Geu pritišće golema Obaveza (engleski, francuski, balet), podsjećajući je da nema vremena za razonodu. Dadi u posjet dolazi sporo Vrijeme koje ga upozorava da se njime počne bolje koristiti. Gea se također susreće sa svojom najdražom igračkom – medvjedićem koji u snu ima divovske dimenzije, a Dadi oživljuje ovca koju svaku noć broji kako bi lakše mogao zaspati. Ona je duhovita i dinamična, pa Dadine riječi: „Pozivam te da imam s kime razgovarati“, još tužnije s pozornice odjekuju.

Miljenko Sekulić izradio je predimenzioniranoga medvjeda i ovcu, koji bi po sanjarici značili kroničnu potrebu sanjača za bliskom osobom. Kostimografkinja Hana Letica maštovito je osmislila svjetlucavo Vrijeme i Obavezu različitih oblika.

Nina Horvat vrlo dobro poznaje publiku za koju piše. S njezinim likovima lako će se identificirati svaki školarac, čak i predškolac, a simboli su vrlo jasni i razumljivi, prilagođeni njihovu uzrastu. Nagomilane kutije raznih veličina, koje je scenografski osmislila Dinka Jeričević, vizualni su podtekst predstave. Kutije su idealne za kreativno stvaranje i maštovitu igru, no često stoje samo nabacane na pozornici upozoravajući da igra u stvarnosti ne postoji. Ispunjavaju cijelu pozornicu, a prikazuju prazninu. One su i snovito utočište i okrutna stvarnost.

Što se tiče redateljskoga posla, Ivici Šimiću nudilo se mnogo različitih mogućnosti za scensko uobličenje snova, no odlučio se u prvi plan staviti tekst studentice dramaturgije Nine Horvat i mlade, nama još nepoznate glumce Geu Gojak i Dadu Ćosića, koji su vrlo solidno odradili prvi profesionalni kazališni angažman. Po tome Mala scena vrlo dosljedno i za svaku pohvalu slijedi svoju dugogodišnju misiju afirmacije mladih umjetnika na početku karijere.

Ružičasta sanjarica naizgled je vesela i prpošna predstava koja će mlađe gledatelje sigurno zabaviti i razveseliti. No ispod vedrine, razigranosti i šarmantnog humora probija se tuga koju bi trebali prepoznati roditelji i zapitati se: je li moje dijete uistinu zadovoljno i sretno? Što sanja? U tome vidim njezinu najveću vrijednost.