CAROUSEL
Lica sabrane bliskosti
iščezavaju –
ostaju odrazi u svemiru
mnoštvo se rasulo
na vrtuljku krivine
pisali su snove
pantomimom
gledali su plitko
lomeći obzor
i trenutak kad su
naivno primili igračku
u ruke
jedino lice u vihoru
– pustinjak s kišobranom
razdire nepostojanje
u agoniji luta kolodvorima
u sjeni vlastitoga obrisa
s anđelima tiho nazdravlja
na devetnaestom peronu
i guta pretposljednji konjak
lice pokisloga Tina.
GYPSY SWING
improvizacija na barikadama
unplugged cigani raskopavaju kolone kontejnera
– fućkaš zabranjeno plakatiranje
uprizorili su dramu
– ples tužne djece
kišobrani s rupama
jam session
s ventilatorima na ramenu
i bakrenim žicama
mačuju se za neznatnu mrvicu
i zlatan zub
heroji swinga
heroji ulice
taj potopljeni orkestar
rasprodanih uspomena
još uvijek isto svira
harmoniku i trubu
– nepoznatu jazz-baladu
blijedih slika iz
pustinje Čergi
NA FESTIVALU TIŠINE
Na festivalu tišine
potražio sam blijede
prikaze
i otpisao vrijeme
sve u svemu
nije mi se jela šećerna vata
nisam htio ni hodati na štulama
ali sam pogodio tri patkice
i osvojio
dlakavo voće
rasparao se šator
šarenoga Maga
Velika Zakrpa
tako su ga zvali
usnuo je san
san u divljini
i zakrpa je otpala
Na festivalu tišine
sreo sam pjevačicu bez glasa
u trakiranom sakou
i plesača bez nogu
u tirkiznim rukavicama
sreo sam i
čudovišnog lava koji
se boji svoje sjene
i dupine koji plaču
nad svijećom
Na festivalu tišine
ipak našao sam
u svoj toj buci
negdje u magli pozornice
malenog dječaka
išaranih obraza
i najtanjih prstiju.
NAD CESTOM
Nosim sa sobom
staru prašnjavu torbu
prljavu maramu
nekoliko novčića
i posušeni duhan
Mokro lice nosi oblak
Kad naleti putnik
nepoznat
dat’ ću mu sve
da se oslobodim
Da se rasteretim
na cesti samoće
Mokro lice nosi oblak
NE BRINI PROĆ’ ĆE TE
sjedim na klupici
lebdim na oblaku
vidim zeleno
mirišem crveno
spavam ljubičasto
i sve šareno
na klupici na oblaku
ne brini proć’ će te.
NEPOVRATNO
nepoznat netko u zelenom
u nepovratnom
ritam širine
silovanje
neprisutne buke
nije moje da se miješam u zeleni film
i pravim nijemu grubost
prevara u pothodniku
pusti me u bezdan
sviraj rastanak
ne gledaj za mnom
potraži raskoljeni odraz
ne prati me
ako se vratim
kad more
nađe vatru
kad plima propne se
visoko
bit ću
zeleni lutak
OD DANAS
prihvaćam sve
cigaretu bez filtera
i bend bez frontmena
prihvaćam i piće
bez alkohola
noć bez mamurluka
sve
dok si uz mene
dok me nosiš
pretraži me
prihvaćam sve
do sutra
OLOVNA VIZIJA
promatram
zamagljenu ruku
bradatog gudača
i jednog trubača
to je parola
svijet u odmaku
rupa u pomaku
ispod zagorenoga poklopca
vesele se
trubač vizionar
i zaboravljena narikača
bacaju šešire
za tri groša za tri groša
PADAJUĆE KOVRČE
ja sam nafiksano dijete
petog kolnika
na stanici čekam
doktora-kostolomca
trebam psihodijalizu
dijapsihozu
psihoparafozu
genopsirozu
i metakardiomifozu
nekoliko puta prolazim
kroz sve te zapise
i ne nalazim disanje
muče nas
diraju nam ušteđene frizure
upregnuli su waltzer-šišače
iz obrijane kolonije
postavljamo im klopke
na ljestvama za nuždu
prividni smo duhovi
životinja u predgrađu
crno-crni zubi
neprestano cvokoću
diktiraju poemu
himna malenih pajaca
fanfarska parada
slavlje ošišanih
neprestano svira
dok kovrče padaju
sa uništenih poprsja
PAVILJON
hodamo ukrug
trčimo ukrug
prastare slike
utrnulog doba
šešir
okvir
rupa
prozor na kant
hodam ukrug
trčim ukrug
zidovi, skice
tu sam prvi put
drugi put
stojim s njom
grijem ruke
jedem kestene
ljuske
u tišini
osluškujem
jeku
mokrih, zelenih
očiju
PO STOTI PUT...
Šećem mokrim
drvoredima.
Možda lutam.
Nije bitno,
svejedno je.
Čekam da me pokupi
tramvaj,
ili zeleni romobil.
SMJER MAGLE
potraga za carstvom
započinje
uspinjemo se
nosimo riječi
pokraj nasmiješenog
makadama
s mirisom guma
s mirisom vjetra
izmiješani valovi u pari
plovimo
hvatamo smjer
gorimo u
oblaku benzina
s mirisom guma
s mirisom vjetra
tako mala!
to bio je
glasni povik
carski urlik
jedinstveni pothvat
u smjeru magle
usred ničega
s mirisom guma
s mirisom vjetra
kad smo napeli noć
i sastrugali snove
ŠNICL
Fruc Fric
ajn Fruštuk moderne
cum cipelcug
getraben
und gemajne ajnštajn
gešlosen
vaseva’
und verdene glokn
curbringen
di flisen.
Ajn Kokoš
getrunken
in ajnem glamur velt
zakoljem.
Das ist vas ist
und esen
gegesen
vida etvas in erzac
geštelt
das ist vas ist
in majnem, dajnem
blokhalt
oda ajner Šnicel
geblotet
fir oficier Kamarat
gerungen.
Oh, um gotes vilen, dize šunes
Špajize.
Vo ist majne Krunica?
TENISICE
Svjetlo.
Upalio sam ga
pažljivo
u svojoj staroj sobi.
Razgažene, premalene
tenisice otpadaju
s mojih stopala.
Trčale su u zaboravljenoj sobi.
Hodale su u raspuklom zidu.
Izgubile su
svoje potplate,
ostale su bez
svojih vezica.
Male, plave tenisice
vonjaju po obredu.
Nestaju u
treptavom svjetlu.
U PEPELU
Kada jednom
dospiješ
između korica,
i kada te crvi
izjedu,
sjeti se da staviš
crne
sunčane naočale.
ŽUTO
mnogo balona
ispod napuhanih oblaka
poskliznuo sam se
na tvrde bombone
Veselje se rastužilo
a veliki Tužitelj
traži pingvine
i žvače sirove marelice
ušao sam na kriva vrata
Dobar dan, gospođo!
- rekao sam Tužitelju
i pao i pao
i padam
na polje pingvina koji nose žuto
*****
ŽIVOTOPIS
Toma Zidić rođen je u Zagrebu, 1988. godine. Član je Jutra poezije, s njima 2010. putuje na mnoge pjesničke susrete: natječe se u Samoboru na Ljubici, u Selcima na manifestaciji Croatia rediviva i predstavlja se u Vrgorcu na Tinovim danima, kamo dolazi u pjesničkom dijalogu i godinu dana poslije. U deset godina pisanja pjesme su mu objavljivane u zemlji i inozemstvu, a 2011. uvršten je u regionalni zbornik Rukopisi.
Jedan je od osnivača te predsjednik zagrebačke kulturno-umjetničke udruge ArxCultura.
Klikni za povratak