Gypsy swing

CAROUSEL

Lica sabrane bliskosti

iščezavaju –

ostaju odrazi u svemiru

mnoštvo se rasulo

na vrtuljku krivine

pisali su snove

pantomimom

gledali su plitko

lomeći obzor

i trenutak kad su

naivno primili igračku

u ruke

jedino lice u vihoru

– pustinjak s kišobranom

razdire nepostojanje

u agoniji luta kolodvorima

u sjeni vlastitoga obrisa

s anđelima tiho nazdravlja

na devetnaestom peronu

i guta pretposljednji konjak

lice pokisloga Tina.

GYPSY SWING

improvizacija na barikadama

unplugged cigani raskopavaju kolone kontejnera

– fućkaš zabranjeno plakatiranje

uprizorili su dramu

– ples tužne djece

kišobrani s rupama

jam session

s ventilatorima na ramenu

i bakrenim žicama

mačuju se za neznatnu mrvicu

i zlatan zub

heroji swinga

heroji ulice

taj potopljeni orkestar

rasprodanih uspomena

još uvijek isto svira

harmoniku i trubu

– nepoznatu jazz-baladu

blijedih slika iz

pustinje Čergi

NA FESTIVALU TIŠINE

Na festivalu tišine

potražio sam blijede

prikaze

i otpisao vrijeme

sve u svemu

nije mi se jela šećerna vata

nisam htio ni hodati na štulama

ali sam pogodio tri patkice

i osvojio

dlakavo voće

rasparao se šator

šarenoga Maga

Velika Zakrpa

tako su ga zvali

usnuo je san

san u divljini

i zakrpa je otpala

Na festivalu tišine

sreo sam pjevačicu bez glasa

u trakiranom sakou

i plesača bez nogu

u tirkiznim rukavicama

sreo sam i

čudovišnog lava koji

se boji svoje sjene

i dupine koji plaču

nad svijećom

Na festivalu tišine

ipak našao sam

u svoj toj buci

negdje u magli pozornice

malenog dječaka

išaranih obraza

i najtanjih prstiju.

NAD CESTOM

Nosim sa sobom

staru prašnjavu torbu

prljavu maramu

nekoliko novčića

i posušeni duhan

Mokro lice nosi oblak

Kad naleti putnik

nepoznat

dat’ ću mu sve

da se oslobodim

Da se rasteretim

na cesti samoće

Mokro lice nosi oblak

NE BRINI PROĆ’ ĆE TE

sjedim na klupici

lebdim na oblaku

vidim zeleno

mirišem crveno

spavam ljubičasto

i sve šareno

na klupici na oblaku

ne brini proć’ će te.

NEPOVRATNO

nepoznat netko u zelenom

u nepovratnom

ritam širine

silovanje

neprisutne buke

nije moje da se miješam u zeleni film

i pravim nijemu grubost

prevara u pothodniku

pusti me u bezdan

sviraj rastanak

ne gledaj za mnom

potraži raskoljeni odraz

ne prati me

ako se vratim

kad more

nađe vatru

kad plima propne se

visoko

bit ću

zeleni lutak

OD DANAS

prihvaćam sve

cigaretu bez filtera

i bend bez frontmena

prihvaćam i piće

bez alkohola

noć bez mamurluka

sve

dok si uz mene

dok me nosiš

pretraži me

prihvaćam sve

do sutra

OLOVNA VIZIJA

promatram

zamagljenu ruku

bradatog gudača

i jednog trubača

to je parola

svijet u odmaku

rupa u pomaku

ispod zagorenoga poklopca

vesele se

trubač vizionar

i zaboravljena narikača

bacaju šešire

za tri groša za tri groša

PADAJUĆE KOVRČE

ja sam nafiksano dijete

petog kolnika

na stanici čekam

doktora-kostolomca

trebam psihodijalizu

dijapsihozu

psihoparafozu

genopsirozu

i metakardiomifozu

nekoliko puta prolazim

kroz sve te zapise

i ne nalazim disanje

muče nas

diraju nam ušteđene frizure

upregnuli su waltzer-šišače

iz obrijane kolonije

postavljamo im klopke

na ljestvama za nuždu

prividni smo duhovi

životinja u predgrađu

crno-crni zubi

neprestano cvokoću

diktiraju poemu

himna malenih pajaca

fanfarska parada

slavlje ošišanih

neprestano svira

dok kovrče padaju

sa uništenih poprsja

PAVILJON

hodamo ukrug

trčimo ukrug

prastare slike

utrnulog doba

šešir

okvir

rupa

prozor na kant

hodam ukrug

trčim ukrug

zidovi, skice

tu sam prvi put

drugi put

stojim s njom

grijem ruke

jedem kestene

ljuske

u tišini

osluškujem

jeku

mokrih, zelenih

očiju

PO STOTI PUT...

Šećem mokrim

drvoredima.

Možda lutam.

Nije bitno,

svejedno je.

Čekam da me pokupi

tramvaj,

ili zeleni romobil.

SMJER MAGLE

potraga za carstvom

započinje

uspinjemo se

nosimo riječi

pokraj nasmiješenog

makadama

s mirisom guma

s mirisom vjetra

izmiješani valovi u pari

plovimo

hvatamo smjer

gorimo u

oblaku benzina

s mirisom guma

s mirisom vjetra

tako mala!

to bio je

glasni povik

carski urlik

jedinstveni pothvat

u smjeru magle

usred ničega

s mirisom guma

s mirisom vjetra

kad smo napeli noć

i sastrugali snove

ŠNICL

Fruc Fric

ajn Fruštuk moderne

cum cipelcug

getraben

und gemajne ajnštajn

gešlosen

vaseva’

und verdene glokn

curbringen

di flisen.

Ajn Kokoš

getrunken

in ajnem glamur velt

zakoljem.

Das ist vas ist

und esen

gegesen

vida etvas in erzac

geštelt

das ist vas ist

in majnem, dajnem

blokhalt

oda ajner Šnicel

geblotet

fir oficier Kamarat

gerungen.

Oh, um gotes vilen, dize šunes

Špajize.

Vo ist majne Krunica?

TENISICE

Svjetlo.

Upalio sam ga

pažljivo

u svojoj staroj sobi.

Razgažene, premalene

tenisice otpadaju

s mojih stopala.

Trčale su u zaboravljenoj sobi.

Hodale su u raspuklom zidu.

Izgubile su

svoje potplate,

ostale su bez

svojih vezica.

Male, plave tenisice

vonjaju po obredu.

Nestaju u

treptavom svjetlu.

U PEPELU

Kada jednom

dospiješ

između korica,

i kada te crvi

izjedu,

sjeti se da staviš

crne

sunčane naočale.

ŽUTO

mnogo balona

ispod napuhanih oblaka

poskliznuo sam se

na tvrde bombone

Veselje se rastužilo

a veliki Tužitelj

traži pingvine

i žvače sirove marelice

ušao sam na kriva vrata

Dobar dan, gospođo!

- rekao sam Tužitelju

i pao i pao

i padam

na polje pingvina koji nose žuto

*****

ŽIVOTOPIS

Toma Zidić rođen je u Zagrebu, 1988. godine. Član je Jutra poezije, s njima 2010. putuje na mnoge pjesničke susrete: natječe se u Samoboru na Ljubici, u Selcima na manifestaciji Croatia rediviva i predstavlja se u Vrgorcu na Tinovim danima, kamo dolazi u pjesničkom dijalogu i godinu dana poslije. U deset godina pisanja pjesme su mu objavljivane u zemlji i inozemstvu, a 2011. uvršten je u regionalni zbornik Rukopisi.

Jedan je od osnivača te predsjednik zagrebačke kulturno-umjetničke udruge ArxCultura.