Godine, godine!

Prije više godina zagrebački stručnjak za alkoholizam dr. Darko Breitenfeld sa skupinom je suradnika počeo istraživati uzroke smrti jazz-glazbenika. Nakon duljeg vremena skupljeno je dosta zanimljivih podataka, a čini se da je poznati liječnik ovisnosti želio dokazati kako su nezdravi uvjeti života i rada jazz-glazbenika utjecali na njihov relativno kratak životni pa i kreativni vijek. Sviranje u najčešće malim klupskim zadimljenim prostorima, konzumiranje alkohola, loša i neredovita prehrana, uzimanje droga, česta dugotrajna i neudobna putovanja, promjene mjesta boravka, različiti uvjeti smještaja, kao i uobičajeni neugodni stresovi u odnosima s raznim menadžerima i agentima te uobičajene treme pred nastupe, spominjani su kao najvažniji preduvjeti skraćena životnog vijeka i karijera. Najčešće zabilježene dijagnoze u početku su bile tuberkuloza, karcinomi pluća i drugi tumori, srčani i moždani udari, a tek rjeđe spominjane su i posljedice banalnijih operativnih zahvata. Tom svakako zanimljivom znanstvenom pokušaju, u stvaranju kojeg je dijelom sudjelovao i pisac ovih redaka, izgubio se nažalost svaki trag.

U godini kad se svijet jazza prisjeća stogodišnjice rođenja pijanista i bandleadera Stana Kentona, kao suprotnost spomenutom bilježimo i neke malobrojnije slučajeve jazz-glazbenika dugih životnih trajanja i stvaranja, što potvrđuje da godine ne moraju utjecati na kreativnost i tehniku sviranja, pa i kod onih koji sviraju i najteže limene instrumente. U živom je sjećanju pijanist i skladatelj Rubie Blake, koji je koncertirao i poduzimao ne baš lake turneje u stotoj godini života! Poticaj osvrtaja na takve slučajeve dao mi je nedavno u Zagrebu održan koncert trubača, krilničara i skladatelja Duška Gojkovića, koji i u 81. godini superiorno svira i improvizira kao da mu je pedeset, a upravo sad stiže vijest koja potvrđuje trajanje vječne mladosti glasovitog američkog pijanista i skladatelja Davea Brubecka, čija se skorašnja europska turneja, s većim brojem najavljenih koncerata u Njemačkoj, uskoro očekuje. Brubeck, vezan gotovo cijeli umjetnički vijek uz klasični jazz-kvartet (sad već davno mnogo je izgubio smrću člana svoga legendarnog sastava, neponovljivog alt-saksofonista Paula Desmonda) navršio je nedavno 90 godina života! Kreativna snaga, inventivnost i energija ne napuštaju tu legendu jazza, koja je dulje od sedamdeset godina davala neprocjenjiv doprinos jazzu. U skupinu neuništivih valja ubrojiti i još aktivna trubača i krilničara, 92-godišnjeg Clarka Terryja (koji, doduše u kolicima, dnevno vježba i po šest sati) i još nastupa, pa 82-godišnjeg gitarista Jima Halla, kojega smo prije nešto više od godine dana slušali u Maloj dvorani Lisinski i 84-godišnjeg alt-saksofonista Herba Gellera, s kojim je ne tako davno svirao i naš riječki saksofonist Denis Razumović Razz. Moglo bi se u današnjem američkom jazzu pronaći još takvih primjera, prije svega onaj proslavljenog i neuništivog, 83-godišnjeg Sonnyja Rollinsa, koji je nedavno nastupio i u Zagrebu, i kojem bi na obilju energije i ideja u improvizacijama mogli itekako pozavidjeti mnogi znatno mlađi tenor-saksofonisti. Ima takvih primjera i u europskom jazzu. To je prije svega njemački alt-saksofonist Emil Mangelsdorff, brat inače poznatijeg i sad već pokojnoga trombonista Alberta, koji je prošle godine navršio 86 godina i još bez ikakvih napora i kompleksa redovito nastupa na koncertima i u klubovima. Poznati njemački jazz-producent i organizator, 80-godišnji Fritz Rau, suvlasnik nekad jedne od najjačih njemačkih i europskih agencija za organizaciju jazz-koncerata, turneja i festivala, Lipmann & Rau, aktivan je i u 81. godini života. Rau je prije mnogo godina u Njemačku odveo poznatu zagrebačku glumicu i pjevačicu Dunju Rajter, a legendarnom je Zagrebačkom jazz kvartetu tada omogućio važne nastupe i snimanja te pijanistu Davoru Kajfešu i važnu ulogu pratioca u zapaženim blues-turnejama.

Možda će ti primjeri dovesti i do nedoumica i sumnji, no aktivnost spomenutih može samo imponirati. Jazz je mladi glazbeni fenomen velike dinamike i brza razvoja. Star je tek koju godinu više od stoljeća, a neki od glazbenika u svom su umjetničkom razvoju i životu mogli sagledati gotovo čitav razvoj jazza pa takvu dugovječnost valja promatrati s poštovanjem, kao što to i čini najveći broj današnjih mlađih džezista, koji možda neće ni imati prilike zasvirati u jeseni svog života, u kojoj rado slušamo te aktivne veterane.