Trojica veličanstvenih

Posljednji, četvrti broj Dubrovnika za prošlu godinu posvećen je trima velikim obljetnicama. U 2011. čitav je svijet slavio 200. obljetnicu rođenja čuvenoga skladatelja, pijanista i dirigenta Franza Liszta, Hrvatska je brojnim manifestacija proslavila 300. rođendan Ruđera Boškovića, a obilježena je i pedeseta godišnjica smrti hrvatskoga dramatičara, novelista i romanopisca Josipa Kosora. U tom je prigodničarskom duhu i dubrovački časopis Matice hrvatske svoje stranice posvetio tim velikanima hrvatske i svjetske umjetnosti i znanosti, donoseći pregršt zanimljivih i poučnih, mahom prijevodnih, priloga koji te dobro poznate stvaralačke osobnosti promatraju u nešto drukčijem svjetlu.

Luko Paljetak Boškoviću je za rođendan darovao epigrame, sonete, drame i prozu što su ih različiti autori posvetili njegovim znanstvenim i ljudskim postignućima. Riječ je o ukupno dvadeset i četiri literarna uratka iz različitih edicija koji su sabrani i doneseni u izvornom obliku – bez jezične prilagodbe suvremenom hrvatskom standardu. Čitatelj Boškovića u njima prepoznaje kao astrologa (U slavu Ruđera Boškovića, hrvatskog zvjezdoslova), mudroslova (Priplemenitomu i primudromu G-u G-u u Brnji Zamanji...), domoljuba (Rastanak s domovinom), ali prije svega čovjeka koji je svojom genijalnošću i religioznošću zaradio vječnu slavu (Na stoljetni god Rugijera Boškovića, U slavu Rugjera J. Boškovića D. I. i dr.).

O životnom putu i književnosti našega najizrazitijeg ekspresionističkog dramatičara i njegovu mjestu na suvremenoj kulturnoj sceni opsežno piše Marica Grigić (Josip Kosor – uz polustoljetnu obljetnicu smrti (1879–1961), a okolnosti nastanka i ljubljanske izvedbe Kosorova najpoznatijega djela ocrtava Anamarija Paljetak (Požar strasti J. Kosora u Ljubljani 1921). Grigićeva je istaknula kako je „temperamentan, snažno i bez zadrške doživljavajući svijet oko sebe, Josip Kosor takav doživljaj svijeta involvirao i u svoja djela, ne podilazeći ni u jednom trenutku ni očekivanjima kritike, a još manje pomodnim trendovima“, zbog čega su njegove drame svojom nekonvencionalnošću izazov za današnje čitatelje. Anamarija Paljetak tu je tvrdnju argumentirala riječima slovenskoga pisca i urednika Juša Kozaka, koji je Požar strasti smatrao najboljom Kosorovom dramom govoreći da je za nju, premda je nastala još prije Prvoga svjetskog rata, „laskava činjenica da se sve do dana današnjeg [tj. 1921] održala na kazališnim daskama.“

O Franzu Listzu, osobi koja je svestranim radom ispunila više biografija, posvećena su četiri priloga. Ileana Grazio prikazala je životni put i djelo majstora koji je još za života osigurao svoje mjesto u povijesti glazbe, a Anamarija Paljetak sa slovenskog i talijanskog prevela je esej o Lisztu Kurta Honolke te dva Lisztova eseja. I stalne rubrike Dubrovnika „staru“ su godinu ispratile lepezom žanrovski i tematski raznolikih radova. U Baštini Orsat Ligorio donosi prijevod Petra Skoka (O podrijetlu Dubrovnika), Antun Češko Cvetka Pavlovića (Znameniti Hrvati u Crnoj Gori – Vlaho Bukovac), a Ivana Prijatelj Pavičić otkriva Kako je otkriven zaboravljeni kasnogotički ankonitanski slikar Giambono di Corrado Schiavone iz Dubrovnika. Dramske je stranice ispisao Luko Paljetak prijevodom drame Ingropani interesi Jacinta Benavente i popratnim prilogom, a Legendu o Krabatu, lužičkosrpskom vješcu, čarobnjaku i dobrotvoru hrvatskih korijena te ogled Dubrovnik pod opsadom: interakcija umjetnika s povijesnom gradskom jezgrom tijekom agresije JNA 1991– 1992. godine donose Slavica Vrkić Žura i Nensi Brailo. U Osvrtima je prikazan roman Luke Paljetka Marin (Profil, 2011), Beneventanski notirani misal dubrovačke katedrale iz 12. st., likovni ciklus Kokice za harnu dramu, Ratni dnevnik 1991–1992. Džemile Bukovica (OMH Dubrovnik, 2011) te Dubrovačka TV trilogija Silvija Huma.

Posljednji broj Dubrovnika u 2011. dostojno je popratio velike svjetske i nacionalne obljetnice koje su obilježile godinu, ali i donio niz vrijednih radova koji spoznaje o bogatoj dubrovačkoj kulturi i povijesti upotpunjuju i proširuju. Uz spomenuto, kvalitetni prijevodi s talijanskoga, slovenskog, ali i s hrvatskih idioma na standard najveća su vrijednost broja.