Majstor rima, stiha i ritma

Ne pišem pjesme nigdje nego tu gdje me stignu, naslov je nove knjige Luka Paljetka, koja je 18. siječnja predstavljena u Knjižari Matice hrvatske pred brojnom publikom. Riječ je o zbirci četrdeset nenaslovljenih pjesama podijeljenih u dva ciklusa (Tu i Nigdje), a posebnu pozornost dobila je i zato što se radi o prvoj objavljenoj knjizi u novoj biblioteci poezije Matice hrvatske pod naslovom Podzvizd. Ta biblioteka nastavlja tradiciju objavljivanja novih, izvornih pjesničkih zbirki nadovezujući se na biblioteku Zvjezdarnica. O knjizi su govorili Ante Stamać i urednik biblioteke Tonko Maroević, dok je sam autor publiku uveselio inspirativnim čitanjem pjesama iz nove zbirke.

Snimio Željko Tutnjević

S malim zakašnjenjem predstavljanje knjige započelo je autorovim čitanjem pjesme, koja je odmah na početku dobila veliki pljesak. Nakon pjesme publici se obratio Ante Stamać, koji je govorio o pjesništvu i Luku Paljetku kao pjesniku koji ne može napisati ništa drugo nego stih, uspoređujući ga s Horacijem, koji je rekao: „Što god sam napisao, bio je stih“. Paljetak je, rekao je Stamać, parketarov sin, čovjek koji zna graditi, a poezija je uvijek bila građenje, korak po korak, riječ po riječ… Usporedio je Stamać Paljetka s Dragutinom Tadijanovićem, dodavši kako Luko pjesme stvara majstorski, tako da po jeziku pravi neke čudne linije i na kraju sve iznenadi. Pri samu kraju Stamać je rekao: „On pravi stihove od jezične periode pa dalje, kao da slaže mozaik, i na kraju bude pjesma.“

Nakon govora Ante Stamaća autor je pročitao još dvije svoje pjesme, poslije čega je glavnu riječ preuzeo Tonko Maroević. On se ponajviše osvrnuo na riječi kojima se Luko koristio u svojoj zbirci, od kojih je posebno istaknuo zvijezde, koje autor često spominje, a spomenuo je i kako je jedan od lajtmotiva u zbirci ljubav. Nazvavši Paljetka jednim od najautentičnijih pjesnika, govorio je o njegovu prepoznatljivu stilu koji se može vidjeti i u ovoj zbirci pjesama, a posebno u njegovim rimama, kao i kontrastu, dodavši: „On je pjesnik neobičavanja i stanovite aure, po kojem obične stvari žive na pjesnički način.“

Maroević je rekao kako je poeziju mnogo ljepše čuti nego o njoj govoriti, pa je Luko Paljetak, na oduševljenje publike, pročitao čak dvanaest svojih pjesama iz nove zbirke. Zainteresirana publika nije se dala smesti ni stalnim žamorom u knjižari te je pažljivo slušala svaku pjesmu, neke nagradivši i malom ovacijom. Na kraju je autor odlučio i napamet izrecitirati jednu pjesmu, ali je nekoliko stihova zaboravio, što mu publika nikako nije uzela za zlo te ga je za kraj pozdravila pljeskom.