Kazališni globus

Kazalište i politička polemika

London – U Engleskoj se ovih dana razvila polemika oko poteza Kazališta Globe da u sklopu festivala Shakespearea pozove i poznatu izraelsku kazališnu skupinu Habima s izvedbom Mletačkog trgovca. Festival Globe to Globe zamišljen je kao dio svjetskoga festivala Shakespearea i Kulturne olimpijade – koji se održava u vrijeme prave Olimpijade – a festivalski je koncept da 37 Bardovih drama prikaže 37 različitih skupina i kazališta iz cijeloga svijeta, svaka na svom jeziku.

Habima je poznati izraelski teatar osnovan u Moskvi još 1913, s nadom da će jednoga dana igrati u Izraelu, na hebrejskom. Želja im se ostvarila i danas je ta grupa jedno od najboljih kazališta u tom dijelu svijeta. Ono što je izazvalo kontroverzu jest činjenica da je Habima nedavno na Zapadnoj obali svoje predstave izvodila ekskluzivno za židovske naseljenike, dok je Palestincima pristup na predstave bio praktično zabranjen. Taj su čin osudili mnogi svjetski uglednici, pa i Židovi, a među njima su Toni Kushner i Stephen Sondheim. No Globe brani svoju odluku navodeći kako je Habima jedna od najuglednijih i svjetski najpoznatijih izraelskih grupa. Taj dio nitko ne spori, ali činjenica je da su predstave igrali samo za odabranu naciju, isključivši ostale koji su je eventualno htjeli gledati, potire osnovno načelo kazališta i umjetnosti pa se burna polemika nastavlja.

Irci ne posustaju

New York – Dedalus Lounge naslov je nove drame mladog irskoga dramatičara Garyja Duggana (1979) praizvedene prošloga tjedna u brodvejskom kazalištu Interart Theater Annex, a produkcija je ocijenjena kao izniman kazališni događaj. Predstava o troje ljudi koji se sreću u dablinskom baru po kojem je drama dobila ime i koji postaju prijatelji bavi se nizom zanimljivih tema, od smrti i izolacije, pa do seksa i otvorenoga neprijateljstva. Čudna i iskrena, nelagodna i nježna, sve su to epiteti koje je ova produkcija dobila, a u njezinu uspjehu uvelike sudjeluju i poznati glumci James Kautz, Anthony Rapp i Dee Roscioli. Neobične strukture i u odličnoj režiji Chrisa Henryja, komad je neočekivana pojava na Broadwayu, koji više voli dobro skrojene drame, što ova ne želi biti. Iz ove je predstave očigledno da se kvalitetni irski dramski val nastavlja i da s druge strane Atlantika i dalje do Amerike stižu odlične drame.

Mesar i budizam

Beograd – Pošto pašteta, prvi dramski tekst mlade bosanskohercegovačke autorice Tanje Šljivar, koja je dramaturgiju diplomirala na beogradskoj Akademiji dramskih umjetnosti, nagrađen s više nagrada za novi dramski tekst, praizveden je u beogradskom Ateljeu 212 u režiji Snežane Trišić. Pomaknuta priča u kojoj je mesar imaginarnoga sela u Bosni za vrijeme rata zaljubljen u manekenku ima mnoge elemente groteske, s elementima „naturalističko-fantastične farse“. Kako je mesar zgađen ružnom svakodnevicom, bježi u iluziju pa od svoje mesnice Loj pravi budistički hram, a pritom mu ne smeta što je zapravo ratni profiter. U predstavi koja je dobila vrlo dobre kritike igraju Zijah Sokolović (kao gost), čija je maestralno odigrana uloga proglašena „praznikom kazališta“, Katarina Žutić, Aleksandra Janković i drugi glumci Ateljea 212.

Austro-ugarski San ljetne noći

Graz – Viktor Bodó (1978), mađarski redatelj, već neko vrijeme jedan od najzanimljivijih mlađih europskih redatelja, imao je prošloga tjedna vrlo dobro primljenu premijeru u Grazu. U koprodukciji svoga Szputnyik Shipping Company i Schauspielhaus Graz predstavljen je Shakespeareov San ljetne noći u njegovoj režiji. U predstavi igraju glumci iz Mađarske i Austrije, a nema sumnje da će i ova Bodóva produkcija krenuti u pohod na svjetske festivale, na kojima on već godinama osvaja nagrade.