Vijenac 466

Matica hrvatska

Vesna Mrša, Sve te večere, OMH u Šibeniku

Slike iz Hrvatske

Zlata Bujan-Kovačević

Kao i u svom prvom romanu Preko, Gradska knjižnica Šibenik, 1998, u kojem je započela specifičnom konstrukcijom i svojstvenim stilom simbolike predmeta kao cjelovita pokretača sjećanja i povezivanja s izgubljenim korijenima (roditeljima, rodbinom, zavičajem, ali i novijim boravištima diljem Hrvatske), a što je razvijala u sjajne eseje koji ocrtavaju jedno vrijeme i osobito odrastanje svoje generacije rođene uoči Drugog svjetskog rata, Vesna Mrša i opet u novom romanu Sve te večere uz pomoć iste junakinje, sada zrele žene, u jednako tako intrigantno prepletenoj ekspoziciji događanja nastavlja minuciozno, zabavno, duhovito i čarobno, usput i dokumentarno predstavljanje životnog učilišta, koje je njezinoj generaciji pružao, pa i danas pruža život u našoj domovini, ni u jednom trenutku ne ispuštajući priliku za sjajne digresije glavnoga toka pripovijedanja u navalama pripovjedačkoga žara.


slika


Optimizam i u najgorim trenucima, lucidna zapažanja, sjajni opisi, humorne, zajedljive ili sarkastične blistave analize iz prve knjige i ovaj put preko druge vrste poveznica (umjesto predmeta sada su to fotografije i umjetnička djela – slike) daju pravi uvid u okruženje u kojem ovdje, na našem tlu i našim prilikama, izrastaju ljudi kakvima bi trebali biti i budući građani, nasljednici građanskih vrlina i zasada. Bilo je začudno povezati spoznaju likovnosti s odrastanjem i spoznajom svijeta oko sebe. Autorici je to uspjelo. Iskustvom pedagoga nije joj bilo teško, no učinila je to posredno, ljudski, s mnogo empatije, iz svoga očišta, i nimalo docirajući uspjela pokazati prave vrednote onoga što je u životu dobro, pravedno, moralno, vrijedno učenja i promatranja, ma kako životne prilike bile skučene, odricateljske, gubitničke, jer dobre zasade prošloga moraju na novim generacijama ostaviti traga, osobito putem istraživanja, ali i kritičnošću sa znanjem o vrednovanju.

Naizgled jednostavna priča glavnog lika Jasne, koja se u dogovoru s kolegicom iz druge škole sprema na još jednu maturalnu večeru, prerasta u zanimljiv putopis s intrigantnim krajem. Dodanim sjećanjima tijekom putovanja autorica je u ovaj originalno ispripovijedan roman utkala sjajne analize umjetničkih djela, od kojih treba spomenuti ona o Posljednjim večerama, kojih je sijaset i na hrvatskom tlu. No posebna vrijednost njezina djela jest osobito istančano oslikana sjajna galerija nebrojenih sporednih likova, među njima antologijski i minuciozno ocrtani portreti iz kruga rodbine i pedagoga u kojem su živjeli i predavali svoja znanja ljudi potresnih sudbina na vjetrometini kakva je oduvijek bila Hrvatska.


Vijenac 466

466 - 12. siječnja 2012. | Arhiva

Klikni za povratak