Kultni autori bez inspiracije

Gotovo istovremeno u izdanju različitih izdavača (VBZ i Naklada Ljevak) dobili smo nove knjige autora koji su svojevremeno, kad su se potkraj osamdesetih i početkom devedesetih godina javili s prvim radovima, unaprijed proglašavani kultnima (zbog, kako je kritika to uobičavala reći, dobro oslikana duha vremena), da bi zbog protoka vremena i gubitka nadahnuća pozlata s njihovih imena izblijedjela. Riječ je o Douglasu Couplandu i Bretu Eastonu Ellisu, autorima najpoznatijima po romanima Generacija X (Coupland) i Američki psiho (Ellis), u kojima su na zanimljiv način prikazali ispraznost života hedonizmu i konzumerizmu podređenih američkih yuppieja i tinejdžera, sasvim ravnodušnih za sve što se ne tiče njihovih razmaženih egzistencija, a koje takva radikalna narcisistička nezainteresiranost na kraju odvodi do moralne izopačenosti, odnosno počinjenja zločina.

Prev. Josip Visković, Naklada Ljevak, Zagreb, 2011.

Prev. Miloš Đurđević, VBZ, Zagreb, 2011.

Oba autora u svojim se novim romanima vraćaju počecima – Douglas Coupland već se naslovom nove knjige Generacija A referira na slavni prethodnik i piše novodobnu inačicu istoga te reciklirajući rabljeni književni postupak stvara djelo koje teško da će išta značiti već iduće sezone. No u svome je novome romanu on barem povremeno duhovit, dok je Bret Easton Ellis potrošio sve kredite napisavši Kraljevske apartmane, bezidejno i traljavo djelce u kojemu se vraća junacima svog debija Manje od nule i gnjavi čitatelja krevetnim i narkomanskim avanturama dvadesetak godina starijih smušenjaka, posve antipatičnih u svome narcizmu. Autorovo je stajalište pritom da su oni kažnjeni samim time što su takvi, osuđeni na odnose temeljene isključivo na koristoljublju. Pritom je nevažno jesu li akteri produkt/žrtve izopačena holivudskog društva ili je to društvo amoralno upravo zato što ga čine ljudi poput njih.

Ellis je i u novom romanu vjeran svome prepoznatljivom hladnom, minimalističkom, na dijalozima zasnovanu stilu, a kao potvrđeni kroničar, ali i kritičar potrošačkoga društva, umjesto odjevnim markama čitatelja sada zasipa brendovima mobilnih telefona i drugih elektronskih gadgeta. Pritom se nimalo ne trudi oko karakterizacije likova, a njihovu prošlost i međusobne odnose tek ovlaš ocrtava, uzdajući se vjerojatno u čitateljevo poznavanje romana prethodnika. Za protagonista i pripovjedača Ellis uzima scenarista Claya, koji iz New Yorka dolazi u Hollywood kako bi pomogao u izboru glumaca za film temeljen na njegovu predlošku. U Los Angelesu on ponovno susreće svoje kompiće poznate nam iz Manje od nule, upušta se u seksualnu vezu s mladom glumicom, pijano baulja od jednog partija do drugog, a sve to biva zaliveno litrama krvi i alkohola te posuto obilnim dozama kokainskoga praha. Inače, autor intrigantno otvara roman postmodernistički se poigravajući prethodnikom za koji Clay veli da je nastao kao uglavnom vjerna inačica njegovih i iskustava njegovih prijatelja, no piscu ipak zamjera površnost pri tretmanu sebe i pajdaša. Sve na tome nažalost i ostaje jer Ellis početnu metafikcionalnu zaigranost nakon prvih nekoliko stranica u potpunosti napušta zamijenivši je zamornim opisima pijanih tumaranja i blebetanja ispraznih bonvivana koji dosadu ubijaju sadizmom. Što se tiče tzv. duha vremena, svakovrsna izopačenost Hollywooda i razmaženost zvijezda i zvjezdica bezbroj je puta već eksploatirana tema te Ellis ne donosi ništa nova.

Douglas Coupland u svome je romanu Generacija A u smislu kritike suvremenosti znatno egzaktniji, iako se ni njegovo djelo ne odmiče mnogo od osrednjosti. On u farmaceutskoj industriji – uz vojnu i naftnu industriju najprofitabilnijoj gospodarskoj grani u svijetu – prepoznaje opasnost manipulacije, odnosno emanaciju totalitarnoga duha koji utjecaj gradi na globalno poticanoj kulturi straha. Svoj distopijski roman Coupland smješta u blisku budućnost – 2020. je godina i društvo je visoko tehnologizirano, na štetu prirode, što je otišlo tako daleko da su pčele izumrle, zbog čega je zavladala nestašica voća i povrća. Elem, o budućnosti je bolje ne razmišljati, što je mnogo lakše uz Solon, farmakološku hit-mješavinu sedativa i antidepresiva koja čovjeka lišava straha i brige za budućnost. Otud i naslovna sintagma o ljudima koji počinju ispočetka, neopterećeni budućnošću, no ne bez ironije jer sa soloniziranom generacijom blistava je budućnost u sferi nadrealnog.

Osim naslovom Coupland se na slavni romaneskni debi poziva i dekameronskim književnim postupkom; kao u slučaju Generacije X i novi roman svojevrsna je apologija pripovjedačkom umijeću, no dok su kod prethodnika naratori svoje priče posredovali dragovoljno, akteri su Generacije A na izmaštavanje priča primorani. Riječ je o petero mladih ljudi koje su istoga dana na različitim stranama svijeta ubole pčele, nakon čega bivaju odvezeni na udaljeni otok gdje im je naređeno da si međusobno pričaju priče jer se tada u tijelu oslobađa tvar koja bi mogla otkriti uzrok nestanka pčela. Naravno, iza svega stoji jedan pomračeni um i profita uvijek gladna farmaceutska industrija. Roman naposljetku biva zagušen hipertrofijom tek na trenutke zanimljivih SF-priča, dok se fabula raspleće na autopilotu, neinventivno i bezidejno. Osim toga, likovi ostaju međusobno neraspoznatljivi, nezanimljivi te, kao i kod Ellisa, antipatični i iritantni u svojoj nezrelosti, a u svojim pričama svi se oni služe istim leksikom, istom vrstom humora, bez ikakve autorske i stilske razlikovnosti među njima. Inače, međusobno ih povezuje i nesklonost Solonu, pa njihova pripovjedačka neinventivnost nije namjerno odabrana u svrhu impliciranja možebitnih negativnih učinaka tog farmakološkog hit-proizvoda, već je krivnja isključivo Couplandova.