Kazališni globus - svijet

Pirandello u potrazi za Shakespeareom

Moskva – Na mjestu umjetničkog ravnatelja jednog od najuglednijih ruskih teatara Dramskog kazališta Stanislavski posljednjih se godina velikom brzinom izmijenilo nekoliko poznatih imena, ali ni jedan od njih nije se dugo zadržao na tom mjestu, a poznato je kazalište tonulo u sve dublju kreativnu krizu. Kad je potkraj prošloga ljeta to mjesto preuzeo dugogodišnji ravnatelj i osnivač vrlo zanimljiva Kazališnog studija Jugozapad Valerij Beljakovič situacija se smirila, a Beljakovič se prošloga tjedna predstavio prvom režijom u Stanislavskom. Pirandellovih Šest lica traži autora u njegovoj interpretaciji okušavaju se u predstavi Macbetha, pa je produkcija neočekivana kombinacija Pirandella i Shakespearea. Nesretna obitelj upada u ruke ambicioznog redatelja koji im karaktere pokuša pronaći u Macbethu, da bi se nakon svih pokusa ipak vratio njihovoj obiteljskoj tragediji. Kritike Beljakovičeva debija u Stanislavskom vrlo su oprezne, iako priznaju zanimljivost koncepta i predstave, kao da dvoje koliko je takav neobičan spoj zaista sretno rješenje za produkciju.

Promjene u Tricycleu

London – Kazalište Tricycle posljednjih je godina utvrda angažiranog i dokumentarnog kazališta čije su mnoge produkcije izazvale javne rasprave i daleko nadišle umjetničke okvire. Kamenje u njegovim džepovima Irkinje Marie Jones, praizvedeno prije petnaest godina, da bi nakon toga obišlo svjetske (i hrvatske) scene, na prvu se loptu nije doimalo logičnim repertoarnim izborom kazališta.

No produkcija u režiji Indhu Rubasingham i bez velikog političkog angažmana opravdala je postavljanje na scenu. Indhu je prije nekoliko mjeseci imenovana novom umjetničkom ravnateljicom Tricyclea, a na novu dužnost stupa kad pred ljeto istekne mandat dugogodišnjem ravnatelju Nicolasu Kentu. Redateljica je poznata po politički angažiranim režijama pa je mnoge iznenadio izbor komada premijerno izvedena na samu kraju prošle godine. Ali Indhu se u Kamenju pozabavila problemom dezintegracije ruralne sredine i ismijavanjem američkoga kulturnog imperijalizma, a u suradnji s odličnim glumcima Jamiejem Beamishom i Owenom McDonnellom rezultat je odlična predstava.

Raj za alternativu

New York – Premda je širom svijeta siječanj obično mjesec oskudan kazališnim događanjima, u New Yorku je situacija drukčija. Nakon svih obiteljskih premijera koji komercijalne scene redovito preplave u predbožićno vrijeme siječanj je bogomdan za alternativni teatar, jer upravo započinje nekoliko zanimljivih festivala koji njeguju izraz koji bi se teško uklopio u ono što je poznato kao mainstream. Tako su ovih dana njujorške scene raj za sve one koje takvo kazalište zanima. Festival Under the Radar već je osmu godinu showcase za sve najbolje u američkom alternativnom teatru, a pridružuju mu se i druge skupine koje organiziraju svoje festivale i prezentacije, kako bi iskoristili boravak u gradu brojnih festivalskih direktora iz inozemstva. Usporedno teku festivali Other Forces, American Realness i Coil, pa New York u siječnju sve više sliči na Edinburgh ljeti u vrijeme održavanja festivala Fringe.

Scenske posljedice tsunamija

Tokio – Rezimirajući proteklu godinu u japanskim kazalištima svi se slažu u jednom: najvažniji događaj koji je probudio uspavana kazališta bio je tsunami i nuklearna katastrofa koja mu je slijedila prošlog ožujka. Taj je događaj protresao temelje japanskoga društva i ukazao na probleme koji ga muče, a već se desetljećima u naciji koja je naučila biti disciplinirana i poslušna guraju pod tepih. U devet mjeseci nakon katastrofe probudili su se dramatičari i kazalištima ponudili tekstove koji su društveno angažirani, što u japanskim kazalištima nije često bio slučaj. Teatri su drame spremno prihvatili i pojavio se cijeli novi val angažiranoga kazališta koji, umjesto osobnih problema, propituje temelje društva i laži na kojima ono često počiva. Čini se da će nuklearna katastrofa u Fukushimi imati bitne posljedice na japansko kazalište, a drastične promjene sigurno neće prestati s ulaskom u novu godinu.