Dojmljiva i snažna izložba

Blažen među zvijerima! Iako se ta fovistička uzrečica na radove Branimira Davida Kusika može primijeniti tek figurativno, dojam što ga tridesetak izloženih djela u osječkoj Galeriji likovnih umjetnosti neizbježno ostavlja na posjetitelje upravo je takav. Bestijarij poznatoga likovnog umjetnika vrišteći je svijet faune, koji čistim koloritom i ustreptalom mrežom divljih poteza kao da se obrušava s galerijskih zidova. Formalna struktura i tematika tih slika stopljene su, zapravo, u nerazdvojni dijalektički par. Koloplet trzaja i nesputanih poteza stvara auru apstraktnog okoliša, ali i sliku pomalo iracionalna ugođaja unutar kojega obitavaju stvarni likovi iz životinjskog svijeta. Kusikove slike kao da posjeduju zvučnu kulisu; percepcija vizualnog uključuje i iracionalni osjećaj sluha, stvarajući pritom svojevrsnu dramatičnu draperiju šumova. Iskazujući temeljne prefikse svoga prirodnog animalističkog krika, leopardi, gepardi, ara-papige, slonovi ili zebre žive u svijetu polokovske zbilje što se u cijelosti udaljava od bilo kakve naznake prirodnog okoliša. Aplikacijama i porukama iz novina, zatim kutijama lijekova odnosno fotografijama poznatih zvijezda iz svijeta filma ili mode, Branimir David Kusik koketira i s popartističkom sintaksom. Svoje akrilne uratke obilježit će čak i zakonitostima fizike u obliku Einsteinove formule za brzinu, naglašavajući tako vlastiti stvaralački proces, ali i osobine životinja kojima preživljavanje najčešće ovisi upravo o brzini. Kusik ne preživljava u svijetu likovnog, on ga duboko živi vizijama ispunjenim koloritom i nadasve dinamičnim gestama. Njegovo slikarstvo na stanovit se način nalazi na razmeđu oblikovanja i razgradnje; ploha koja bi za mnoge bila tek podloga i osnova za realizaciju svijeta elementarnog za Branimira Davida Kusika tek je dio slagalice u procesu formiranja prepoznatljivih formi, u ovome slučaju različitih životinja.

Zijev, 2010.

Umjetniku je zadaća stvoriti dvodimenzionalni svijet pokreta i u njega smjestiti svoje životinjske modele. Jato plamenaca prikazat će u punom sjaju ljepote, bizonu će podariti perjanicu indijanskoga poglavice, a geparda će utopiti u vlastitoj snazi njegova pokreta. Ta naglašena potreba za stvaranjem oslobađa energiju, što izaziva snažne vizualne senzacije kod promatrača, na rubu agresije: od isprekidanih, strelovitih poteza kista i pomaka što navješćuju imaginarnu titravost pozadine pa do sugeriranja pokreta svojstvena stripu, za što će mu kao predložak odlično poslužiti motiv pingvina. Nojevi gube perje u vlastitoj utrci, iz antilopina vrata pršti krv pod okrutnim zubima pjegave mačke, a o spolnom općenju nosoroga posjetitelj se može educirati proučavajući isječke iz National Geographica. Ukratko, Kusikov Bestijarij predstavlja ga kao zrela i likovno posve kultivirana autora, koji je u dvogodišnjem radu spojio svoje likovno umijeće u dojmljivu i vizualno izrazito snažnu izložbu.

Izložena platna datiraju iz 2010. i 2011. te odišu svježinom i radošću, čak i kada se radi o tematski vrlo okrutnim prizorima iz svakodnevice džungle, savane ili prašume.

Autor predgovora Tonko Maroević lijepo će citirati Tartaglinu uzrečicu: „Motiv treba doživjeti kroz nišan.“ I doista, začudna silina ekspresije svoju snagu u Kusikovu slučaju ponajprije crpe iz lucidna i pažljiva promatranja; slikareva raskošna intuicija bit će tek svojevrsna nadgradnja.