Tajna vječne mladosti

Nevjerica, tuga i čuđenje bile su 10. prosinca prve reakcije na vijest da je preminula dramska glumica Vida Jerman. Njezina zarazna životna energija i duboka strast kojom je prilazila glumačkom zvanju, ali i ljudima oko sebe, nedostajat će svima koji su je imali prilike poznavati. Vida Jerman uvijek je mnogo držala do osobne elegancije i nikada nije ni sa kim tek površno i uzgred porazgovarala. I kao takvu, u život oko sebe posve uključenu osobu, pamtit će je i kolege iz ansambla Zagrebačkog kazališta Trešnja, koji su zacijelo najviše od svih iskusili njezinu optimističnu otvorenost i umijeće davanja odmjerenih i promišljenih savjeta kad god je to procijenila potrebnim.

Privlačna osobnost na sceni i izvan nje (na slici u drami Najduži dan u životu Marije Terezije Mire Gavrana)

Rođena Zagrepčanka, diplomirala je glumu na Akademiji dramske umjetnosti u Zagrebu 1966, a glumačku je karijeru započela glumeći u mnogim koprodukcijama, kojih se potkraj šezdesetih u Hrvatskoj snimalo mnogo. Ipak, kao gospođa Marijana u filmu Kreše Golika Tko pjeva zlo ne misli (1970) osobnom je senzualnošću osvojila gledatelje. Već je tijekom studija ostvarila nekoliko uloga u zagrebačkom HNK-u da bi jednu sezonu provela u varaždinskom (tada Kazalište August Cesarec). Sudjelovala je i u programima Splitskog ljeta i Dubrovačkih ljetnih igara. Po završetku Akademije uslijedili su angažmani u mnogim filmovima domaće kinematografije, ali i u velikim filmskim ostvarenjima strane u kojima glumi na engleskom, njemačkom, španjolskom, francuskom, talijanskom... jezicima koje je kao studentica nekoliko jezičnih smjerova na Filozofskom fakultetu odlično poznavala, baš kao i esperanto, na kojem je igrala predstave više od trideset godina.

Esperanto je, uz glumu, bio njezina velika ljubav te je kao dugogodišnja članica Svjetskog esperantskog saveza (UEA) i njegova stručna savjetnica za kazalište dva područja spojila igrajući od 1973. u esperantskim predstavama. Njezine su predstave gostovale na svjetskim kongresima esperantista, na kojim je redovito sudjelovala, a 1997. godine osniva kazališnu družinu Ponto, u čijoj produkciji izvodi na esperantu dramske tekstove hrvatskih autora predstavljajući tako hrvatsku književnu baštinu na međunarodnoj sceni. Orden Red Danice hrvatske s likom Marka Marulića primila je 1997. za doprinos kazališnoj umjetnosti i posebne zasluge u predstavljanju hrvatske kulture u zemlji i inozemstvu.

U matičnom teatru, Gradskom kazalištu Trešnja, Vida Jerman igrala je mnogobrojne i vrijedne uloge u predstavama za djecu i mlade, a jedna od posljednjih je uloga u predstavi Pipi Duga Čarapa, gdje je sjajno odigrala vehementnu Tetu Lauru. U vrijeme postojanja večernje scene toga kazališta odigrala je i nekoliko zapaženih uloga u predstavama za odrasle kao što su Maša u Matavuljevu Bakonji fra Brni (1978), Hilda u Kajinovu grijehu Hrvoja Hitreca (1984) ili gospođa Boyle u Mišolovki Agathe Christie (1988). Često je radila i izvan matičnoga kazališta; osim spomenutih uglavnom monodramskih tekstova na esperantu, gostovala je u predstavama Teatra &TD (Tomislav Zajec, Atentatori, 2001), Zagrebačkoga kazališta mladih (Slavko Grum, Događaj u mjestu Gogi, 1998) i Glumačke družine Histrion (Jean Anouilh, Zagrebački orkestar).

Brojne kazališne, filmske i televizijske uloge u kojima je igrala gotovo i nije moguće pobrojati. Uz dug popis koji je počeo ulogom Marijane, mogu se izdvojiti uloge u Oficiru s ružom (Ljerka, 1987) Dejana Šorka, Sokol ga nije volio (Hanžikina žena, 1988) Branka Schmidta te u Grlićevu Čarugi (1991) i Tadićevoj Trećoj ženi (1997). Posljednja uloga na filmu bila je uloga konobarice u Grlićevu filmu Neka ostane među nama (2010). U televizijskim serijama intenzivno je radila proteklih desetak godina, snimajući gotovo do posljednjega dana. Glumila je gospođu Minu u Stipi u gostima, a gotovo da i nema serijala u kojem nije sudjelovala pa su je televizijski gledatelji mogli vidjeti u serijama Hrvatske televizije Dolina sunca, Sve će biti dobro, Zakon!, Odmori se, zaslužio si, Ponos Ratkajevih i drugima, ali i u produkcijama drugih televizijskih kuća.

Voljela je glumiti, biti dobra u onome što radi i pritom surađivati s mladim, novim ljudima. Takvu, uvijek nasmiješenu, ljubaznu, elegantnu, mladolika izgleda i velike životne energije, zauvijek će je pamtiti kolege, suradnici i prijatelji.