Slutnja katastrofe

Egzistencijalna psihološka drama s elementima fantastike i horora U zaklon, na festivalu u Cannesu proglašena najboljim filmom na Tjednu kritike i s uspjehom prikazana na Sundanceu, drugi je scenaristički i redateljski projekt Jeffa Nicholsa, vrlo darovita 33-godišnjeg filmaša koji se 2007. afirmirao u nas nedistribuiranom hvaljenom dramom Shutgun Stories. Radnja tog filma, s pričom o članovima patrijarhalne obitelji u Arkansasu koji se suočavaju sa smrću religioznog, no grubog i okrutnog oca, također je bila smještena u ruralnu američku provinciju, a odlikovali su je polagani ritam, sigurna režija, dojmljiv realistički postupak i sjajna uloga Michaela Shannona, koji se specijalizirao za uloge osebujnih i mentalno pomaknutih likova.

Takav je i isprva miran i racionalan Curtis, marljivi građevinski radnik i predani obiteljski čovjek koji sa suprugom Samanthom i gluhonijemom kćeri Hannom mirnom svakodnevicom živi u idiličnoj seoskoj provinciji Ohia. Sve se čini gotovo savršenim, jer Curtis ima jako dobru plaću, skladne odnose sa šefom te kolegom i najboljim prijateljem Dewartom, ali i odličnu zdravstvenu zaštitu, zahvaljujući kojoj će Hanni uskoro moći ugraditi pužnicu. No njegov će se život iznenada početi mijenjati kad ubrzo počne doživljavati jezive vizije i sanjati nelagodne snove. U njima ga žestoko napadaju nepoznati ljudi i odani kućni pas, nebom mahnito lete golema jata ptica, a najvećom opasnošću čini se tornado koji se približava njihovoj kući. Mučen vizijama i snovima Curtis će se početi iracionalno ponašati, a kad naposljetku i Samantha posumnja na ozbiljne duševne smetnje, on će zaključiti da mu je genetski predodređena paranoidna shizofrenija, od koje boluje i njegova majka.

Vrlo sugestivno režiran film U zaklon, čije su zasebne vrline sjajno kreiranje tjeskobnog i gotovo paranoidnog ozračja te učinkovita nadogradnja realističkoga prosedea fantastičnim i elementima strave, odlično funkcionira na više razina. Ponajprije kao intrigantna psihološka studija ne više mlada muškarca koji strahuje od mogućih prvih simptoma genetski uvjetovana mentalnog poremećaja. Potom kao analiza obiteljskih odnosa u na prvi pogled vrlo skladnoj mikrozajednici čiji se članovi sa životnim nevoljama suočavaju stoički i oslanjajući se jedni na druge. No autor inteligentno u taj sloj ubacuje i poneki naizgled usputan detalj, koji ozbiljno narušava sliku prividnoga sklada. Tu je manje riječ o Curtisovu zategnutom i hladnom odnosu s bratom, u pozadini čega su zacijelo ozbiljni sukobi iz prošlosti možda povezani s majčinom bolešću, a više o nezdravim relacijama u Curtisovoj porodici, čiji je šef njegov autoritativni i naglašeno religiozan punac pred kojim se protagonist mora pravdati zbog nepohađanja crkve. Ti su detalji samo naznačeni, no pažljivijem gledatelju jasno sugeriraju napukline u Curtisovoj obiteljskoj idili, zbog čega se njegove duševne smetnje i mijene mogu čitati i kao odgovor na jednoličnu svakodnevicu, u kojoj je izložen i opresiji. Napokon, U zaklon sjajno funkcionira i kao suptilna socijalna alegorija o američkom društvu koje trese prvi val gospodarske krize, a u tom prvom valu obitelj kao mitska i arhetipski embrionalna američka mikrozajednica i njezin širi društveni okvir u također mitskoj američkoj provinciji još funkcioniraju naizgled normalno. No protagonist na horizontu vidi razorni i pogubni drugi val krize, ono što ekonomisti nazivaju njezinim dvostrukim dnom, a njegovi snovi i vizije slutnja su ne samo osobne i uže obiteljske ugroze nego i raspada svih društvenih vrijednosti i instanci. Redatelj Nichols oštro kritizira trenutno stanje u američkom društvu, u kojem čovjek s mogućim simptomima ozbiljne bolesti, koji je k tome i otac hendikepirana djeteta te hranitelj obitelji, nemilosrdno dobije otkaz zbog male i u osnovi neškodljive zlouporabe tvrtkine imovine, posljedica čega je i gubitak zdravstvene skrbi za njega, suprugu i kćer. Da sve bude gore, takva čovjeka pod otkazom i s još neuspostavljenom dijagnozom svi smjesta izbjegavaju kao da je kužan, premda je posrijedi ekonomskim rječnikom rečeno katastrofičar koji predviđa skoru kataklizmu. U zaklon je promišljeno koncipiran i prilično ambiciozan film, koji se doima kao da ga je u vrijeme nastanka Misterioznih znakova mogao režirati M. Night Shyamalan, koji završni kadar posuđuje od izvrsne satirične humorne drame Ozbiljan čovjek braće Coen te koji Jeffa Nicholsa afirmira kao osobito zanimljivo novo redateljsko ime.