Ponovno u kraljevskom društvu

U

Centru za povijest znanosti Kraljevske akademije u Londonu otvorena je izložba u čast 300. obljetnice rođenja Ruđera Boškovića i 250. godišnjice otkako je primljen u The Royal Society of London, kako se tada nazivala akademija osnovana 28. studenoga 1660. Autor je izložbe Ivica Martinović, koji je također autor izvanrednoga kataloga u kojemu je jasno i sažeto predstavio različite aspekte života i rada slavnoga znanstvenika, a posebno iscrpno Boškovićeve veze s britanskim znanstvenicima i njihove međusobne utjecaje. Svaka kataloška jedinica mali je znanstveni rad iscrpno dokumentiran i pisan glatko, razumljivo čak i laiku, te nam se čitajući katalog ili legende pod izlošcima čini kao da smo zajedno s njim utonuli u bogati fundus knjižnice i arhiva The Royal Society, kojemu će se pridružiti i ovaj katalog.

Iz postava izložbe

Kako bi Bošković bio sretan da mu je sada zaviriti na police knjižnice, jer već pri prvom posjetu Royal Society bio je razočaran da u knjižnici u kojoj je donacija prve knjige zabilježena još 1661. nema ni jednoga njegova djela. Odmah po odlasku iz Londona poslao im je pet svojih knjiga s posvetom. O tome i drugim detaljima boravka u Londonu saznajemo iz njegovih pisama bratu Baru u Dubrovnik.

Knjige su sretno stigle i posjetitelji izložbe mogu ih vidjeti, kao i druga djela i rukopise, arhivsku građu o primanju Boškovića u Akademiju i o njegovim vlastitim i istraživanjima njegovih britanskih kolega. Neki od tih rariteta prvi su put dostupni publici. Svi su izlošci iz fundusa Royal Society, osim doprinosa suvremenih hrvatskih umjetnika, koje je Martinović donio iz vlastite zbirke i postavio u odjel nazvan Suvremena ikonografija Boškovića. Medalja Stipe Sikirice podsjeća da je nedavno britanskim stručnjacima Ivan Mirnik održao vrlo zanimljivo predavanje o liku Boškovića na medaljama. Portret Viktora Šerbua podsjeća nas na izgubljeni Pineov portret iz 1760, a vrsna keramičarka Ljerka Njerš suptilno je, minijaturističkom vještinom, ovjekovječila Boškovića na staklenim plaketama, koje unose svježinu i boju u izložbene vitrine.

Na otvaranju je akademik John Barrow održao uvodno slovo o Boškoviću, u kojemu je istaknuo njegovo svjetsko značenje, a s velikim je entuzijazmom govorio o utjecaju Boškovićeve znanstvene vizije o teoriji svega na znanstvenike kao što su Faraday, Maxwell i Kelvin i o njegovoj namjeri da proširi Newtonovu radnu sliku prirode na nekoliko važnih načina. Posebice je nastojao izvesti sve opažene fizičke pojave iz jedinstvenoga zakona. Da bi to napravio, uveo je niz novih pojmova, koji još utječu na razmišljanje znanstvenika. Po Barrowovu mišljenju, Bošković je jedan od najvažnijih, ali nedovoljno poznatih likova u povijesti suvremene znanosti. Ova je izložba poticaj za dalje istraživanje i popularizaciju njegova bogata opusa. Barrow želi skrenuti pozornost na to da je Bošković bio prvi koji je zamišljao, tražio i predlagao ujedinjujuću matematičku teoriju svih sila u prirodi. Njegov neprekinuti zakon sila bio je prva znanstvena teorija svega. Samo je osoba širokih interesa i obrazovanja poput Boškovića, koji je uspješno ujedinjavao intelektualne i administrativne aktivnosti u svakom području mišljenja i postupanja, mogao pretpostaviti da priroda sama nije manje multikulturna, zaključio je profesor Barrow.

Izložbu je otvorio veleposlanik RH u Londonu Ivica Tomić te je tom prigodom pozdravio nazočne u ime predsjednika Republike Hrvatske Ive Josipovića, prenijevši predsjednikove najbolje želje za uspjeh izložbe. U govoru osvrnuo se na diplomatski aspekt Boškovićeva djelovanja i njegova nastojanja da zaštiti interese Dubrovačke Republike.

U realizaciji izložbe sudjelovali su stručnjaci Centra za povijest znanosti, posebice Felicity Henderson, knjižničari i arhivisti, a katalog su sufinancirala tri hrvatska ministarstva: kulture, znanosti, školstva i športa, vanjskih poslova i europskih integracija. Poticaj za izložbu i stalnu potporu dala je Jadranka Njerš, Lady Beresford-Peirse, koja je tom suradnjom proslavila dvadesetu obljetnicu otkako je osnovala dobrotvornu udrugu International Trust for Croatian Monuments. Ona je također pokrenula potragu za izgubljenim portretima Ruđera Boškovića. U stručnim i popularnim publikacijama, knjižnicama i ustanovama koje se bave traženjem izgubljenih umjetnina, objavila je informacije o Boškovićevu portretu koji je za njegova boravka u Londonu 1760. naslikao Robert Edge Pine, po narudžbi kirurga Williama Bromfielda. Osim tog portreta u cijeloj figuri, za koji se ne zna gdje je i ne postoji njegova fotografija ni bakrorez, postojala su još dva portreta, poprsja koja je naslikao Pine, ili su po njemu slikana. Jedan se nalazio u Franjevačkom samostanu u Dubrovniku, odakle je ukraden, a po nekim podacima ukraden je i drugi portret, koji se nalazio u zbirci Znanstvene i sveučilišne knjižnice u Dubrovniku. Je li možda postojao još neki portret dubrovačkoga velikana? Je li možda karizmatičnoga Dubrovčanina barem skicirao Sir Joshua Reynolds, jedan od najslavnijih engleskih portretista, utemeljitelj i prvi predsjednik Kraljevske umjetničke akademije? Nije isklučeno, jer Bošković i on primljeni su istoga dana u The Royal Society, a večer prije slavni je Reynolds pozvao našega znanstvenika na večeru. I u likovnom i u znanstvenom svijetu ima još prostora za ugodna iznenađenja, koja će i ova izložba nedvojbeno potaknuti.