Po njemu si sve što jesi

U ovoj se godini navršilo dvjesto godina od rođenja hrvatskoga bana Josipa Šokčevića i 150 godina kako je on uveo hrvatski jezik u službenu uporabu. Zanimljivo je da u zemlji u kojoj se svaki čas slave različite obljetnice te doista važne nisu obilježene na državnoj razini, što se mora držati propustom i vlasti i znanstvenih ustanova. Gubljenje kriterija, apatičnost i tko zna sve što još uvjetuje takve propuste i ostaje tek nada da ćemo s manje patetike, a s više promišljene i djelotvorne aktivnosti, obilježavati uistinu važne datume naše političke i kulturne povijesti.

Vinkovčani ipak nisu zaboravili slavnoga sugrađanina. Već u prvoj polovici ove godine organiziralo je vinkovačko Povijesno i športsko društvo Hrvatski sokol povjesničarski znanstveni skup i objavilo vrijednu monografiju ugledne povjesničarke Agneze Szabo Ban Šokčević i njegovo doba te organiziralo u zagrebačkoj dvorani Matice hrvatske priredbu o banu Šokčeviću kojoj je središnji dio bio predstavljanje spomenute knjige.

Prije 150 godina ban Šokčević hrvatski je uveo u službenu uporabu

Osjećalo se ipak da kao sredina nismo dovoljno naglasili važnost „proglašenja hrvatskoga jezika diplomatičkim“ pa su se opet zauzeli Vinkovčani. Slavonska naklada Privlačica i agilni Martin Grgurovac, uz pomoć Ministarstva kulture Republike Hrvatske i nekoliko donatora iz Županije vukovarsko-srijemske, organizirali su postavljanje spomen-ploče na zgradu vinkovačke gimnazije, koju je pohađao i ban Šokčević. Ispod banova lika (reljef u bronci, rad poznatoga akademskoga kipara Antuna Babića) nalaze se Preradovićevi stihovi „Po njemu si sve što jesi“ i tekst kojim se evocira uspomena na važnu odluku Hrvatskoga sabora iz 1861. Slovo A u bosančici, glagoljici i latinici podsjeća na pisma u kojima se hrvatski jezik tijekom povijesti ostvarivao. Na otkrivanju ploče govorili su ravnatelj vinkovačke gimnazije Stipo Tomić, povjesničarka Agneza Szabo, predsjednik Gradskog društva Moji Vinkovci, Josip Dolanski, producent SN Privlačice, Martin Grgurovac i Josip Bratulić (u ime DHK). Gimnazijski zbor pod ravnanjem Sandre Milovac i Muško pjevačko društvo Lipa lijepim su pjevanjem prikladnih pjesama stvorili ugodno raspoloženje na vinkovačkom Trgu bana Josipa Šokčevića.

Spomen-ploča banu

Odmah potom u Velikoj vijećnici Grada Vinkovaca počeo je znanstveni skup 150. obljetnica uvođenja hrvatskoga jezika u službenu uporabu. Skup je osmislio i vodio Marko Samaržija. Prvi dan skupa bio je u znaku političke i kulturne povijesti. Agneza Szabo govorila je o programu Samostalne narodne stranke (Šokčević–Mažuranić), Mirko Valentić tumačio je velike mijene hrvatske političke misli u drugoj polovici 19. stoljeća, Katica Čorkalo Jemrić prikazala je put od Narodnih zahtĕvanja 1848. do priznavanja (ozakonjenja) hrvatskoga jezika u Hrvatskom saboru 1861, Josip Bratulić prikazao je onodobne hrvatske kulturne ustanove i odnos bana Šokčevića prema njima, a Dinko Župan govorio je o problemima nastavnoga jezika u razdoblju od 1861. do 1868. Prvi radni dan završio je aktualnom problematikom: Dunja Brozović Rončević i Stjepan Damjanović govorili su o temi Hrvatski jezik u Europskoj Uniji.

Drugi radni dan počeo je predstavljanjem prigodne male antologije pjesništva o hrvatskom jeziku Po njemu si sve što jesi koju su sastavili Katica Čorkalo Jemrić i Stjepan Damjanović i koja osim odabranih pjesama sadrži i tri rasprave o hrvatskom jeziku, njegovu udjelu u oblikovanju nacionalnoga identiteta i njegovu uvođenju u službenu uporabu 1861. (autori su Stjepan Damjanović, Marko Samardžija i Katica Čorkalo Jemrić). Nakon uvodnih riječi dvoje prireditelja vinkovački su gimnazijalci recitirali pjesme koje je odabrala njihova profesorica Višnja Sorčik.

Znanstveni je skup nastavio s radom temama koje su obrađivale specijalističke jezikoslovne probleme povezane s vremenom banovanja Josipa Šokčevića. Marko Samardžija govorio je o nedoumicama oko drugoga razdoblja u povijesti hrvatskoga standardnoga jezika, Sanda Ham analizirala je hrvatski jezik u Kukuljevićevu govoru 1843. i 58. članku iz 1861, Amir Kapetanović analizirao je stanje hrvatskoga jezika i hrvatske filologije nakon Bachova apsolutizma, Ivo Pranjković govorio je o gramatikama hrvatskoga jezika šezdesetih godina 19. stoljeća, posebno o Veberovoj, Željka Brlobaš o hrvatskome nazivlju od Šokčevića do Bogoslava Šuleka, Marija Znika o Šulekovu odnosu prema hrvatskom jeziku i njegovim zaslugama, Mario Grčević o hrvatskom jeziku u jezičnopolitičkome vrtlogu 19. stoljeća, posebice o gledištima i postupcima Đure Daničića i Tome Maretića.

Zanimljiva izlaganja bit će, možda, objavljena u posebnom zborniku. Ovo možda znači „ako se pronađu potrebna sredstva“. SN Privlačica utemeljila je i manifestaciju Stoljeća hrvatskoga jezika, koja bi se svake godine održavala u Vinkovcima. Trebalo bi očekivati da će i jezikoslovci i financijaši poduprijeti tu ideju. Ako bude dobro osmišljena i organizirana, mogla bi pomoći i u istraživačkoj kroatističkoj djelatnosti, ali i u tome da se prema svome jeziku odnosimo s poštovanjem i da djelotvoran rad u tom smjeru ne zamjenjujemo bučnim i patetičnim frazama.