Pirova pobjeda Dimitrija Medvedeva

Stranka Jedinstvena Rusija više ovisi o osobi Vladimira Putina no što on ovisi o stranci. To potkrepljuje već poznatu tezu o Putinu kao vođi nacije koji je vođa neovisno o tome koju državnu funkciju obnaša

Putinova stranka Jedinstvena Rusija pobjednica je izbora održanih 4. prosinca jer je osvojila 49 posto glasova i iznadpolovičnu većinu mandata. Gubitnica je jer je u odnosu na izbore 2007. izgubila 15 posto glasova i 77 mjesta u Dumi, donjem domu ruskog parlamenta, pa više neće imati dvotrećinsku većinu. Preostale tri parlamentarne stranke ostvarile su uspjeh u odnosu na izbore 2007. Komunistička partija, jedina parlamentarna stranka koja nije rezultat Putinova političkog inženjeringa i koja je neovisna o Kremlju, ostvarila je gotovo stopostotno povećanje broja glasova: 2007. osvojila je 11 posto glasova, a na ovim izborima blizu 20 posto. I preostale dvije parlamentarne stranke, Pravedna Rusija i Liberalno-demokratska partija Rusije Vladimira Žirinovskog, osvojile su veći postotak glasova nego na prethodnim izborima.

Rusiju je nakon izbornih rezultata zahvatio val prosvjeda

Prava demokratska opozicija, čiji su najistaknutiji lideri vicepremijer iz Jeljcinova vremena Boris Nemcov i premijer iz vremena prvoga Putinova predsjedničkog mandata Mihail Kasjanov, nije ni sudjelovala na izborima, zbog upravnih procedura.

Ruski izborni rulet

Ovogodišnje parlamentarne izbore obilježio je velik angažman nevladinih udruga za praćenje izbora koje su putem interneta prikupljale i objavljivale podatke koje su im dojavljivali građani. Rezultat toga su javno obznanjene informacije o tisućama primjera zlouporabe vlasti u korist Jedinstvene Rusije, ponajprije na lokalnim i regionalnim razinama. Vlast je odgovorila izricanjem upravnih mjera protiv udruge Glas (udruga koja odgovara našemu GONG-u) tri dana prije izbora, višesatnim zadržavanjem zamjenice direktorice udruge u moskovskoj zračnoj luci Šeremetjevo noć prije izbora i hakiranjem internetskih stranica udruge na kojima su se online objavljivale informacije o narušavanju izborne procedure na sam dan izbora.

Na prošlim izborima vlast je određivala teme i tip političkog govora koji je dominirao kampanjom i koji su prihvaćali svi relevantni sudionici izbora. Ove je godine uporni bloger Aleksej Navalni putem svoje internetske stranice, na kojoj sustavno objavljuje dokumente o korumpiranosti pripadnika režima i zlouporabama vlasti, lansirao sintagmu „stranka varalica i lopova“, kojom je označio stranku Jedinstvena Rusija. Ta kvalifikacija toliko se ukorijenila u političkom govoru da je njome označen sadržaj postao temom kampanje pa su se na nju u svojim nastupima bili prisiljeni referirati i službeni predstavnici stranke.

Možda je najvažnije obilježje ovih izbora razočaranje koje je uslijedilo nakon buđenja nade da će na izborima postojati mogućnost izbora. Kad je predsjednik Medvedev dao signal da bi opozicijska stranka Prava stvar sa svojim novoizabranim liderom Mihailom Prohorovom mogla biti njegova politička opcija, u medijima je otpočela agitacija u korist Medvedevljeve modernizacije nasuprot Putinovoj brežnjevizaciji. Sve su nade u trenu iščezle kad je Medvedev, u okviru dotad neviđena rituala javnoga poniženja, na saboru Jedinstvene Rusije potkraj rujna pristao biti nositeljem liste te stranke i kad je predložio da Putin bude kandidat na predsjedničkim izborima u ožujku 2012. Putin je pak uzvratio da će Medvedev biti premijer ako Jedinstvena Rusija pobijedi na parlamentarnim izborima. Očigledno je bilo da se Putinova pobjeda na predsjedničkim izborima 2012. smatra neupitnom, ali je imenovanjem Medvedeva za nositelja stranačkih lista na parlamentarnim izborima otvorena mogućnost da Jedinstvena Rusija ne ostvari planiranu pobjedu.

Takav rasplet odnosa u tandemu bio je iznenađenje za ruski politički establišment i kompletno članstvo Jedinstvene Rusije, uključujući i članove stranačkoga vodstva. Kampanja je mjesecima bila planirana tako kao da će Putin biti nositelj svih stranačkih lista. U posljednji trenutak sve je trebalo promijeniti. Jedna od posljedica iznenadne odluke da umjesto Putina nositelj svih lista Jedinstvene Rusije bude Medvedev bio je znatan pad stranačkog rejtinga. Pred analitičarima ostaje zadaća da utvrde je li Putin predviđao da „stranka varalica i lopova“ ne može ostvariti uvjerljivu pobjedu pa je izbjegao odgovornost za nepovoljan rezultat ili je samo imenovanje Medvedeva nositeljem stranačkih lista bilo uzrok pada stranačkog rejtinga.

Rusku specifičnost ovih izbora obilježava činjenica da sadašnji premijer, nositelj svih stranačkih lista na prošlim parlamentarnim izborima i stranački kandidat za predsjednika na izborima 2012, nije član stranke Jedinstvena Rusija. On je za nositelja svih stranačkih lista na upravo održanim parlamentarnim izborima predložio čovjeka koji isto tako nije član stranke. Sve to, po mom mišljenju, upućuje na zaključak da vladajuća stranka znatno više ovisi o osobi Vladimira Putina nego što on ovisi o stranci. To potkrepljuje već poznatu tezu o Putinu kao vođi nacije koji je vođa neovisno o tome koju državnu funkciju obnaša.

Na prvi pogled u Rusiji je stvoreno neobično ustavnopravno stanje. Aktualni predsjednik države nije se kandidirao na parlamentarnim izborima, ali je bio nositelj svih lista pobjedničke stranke i time je, analogno situaciji 2007. kad je Putin napravio isto, ostvario pravo da bude premijer. Aktualni premijer niti se kandidirao na ovogodišnjim parlamentarnim izborima niti je bio nositelj liste. Aktualni predsjednik koji je pobjedničkoj stranci omogućio pobjedu ne preuzima premijersku dužnost niti smjenjuje premijera koji uopće nije sudjelovao u parlamentarnim izborima. Aktualni predsjednik čeka predsjedničke izbore u ožujku na kojima sam neće sudjelovati, ali će sadašnji premijer tada postati predsjednik pa će sadašnjeg predsjednika imenovati budućim premijerom.

Člankom 93. Ustava Ruske Federacije propisano je da predsjednik u dogovoru s Dumom imenuje premijera. U članku 111. propisano je da predsjednik predlaže kandidata za premijera najkasnije dva tjedna nakon što je preuzeo dužnost. Ako Duma izglasa nepovjerenje premijeru, predsjednik se može suglasiti s tim, ali može i raspustiti parlament. Premijer i Vlada, dakle, ovise o volji predsjednika države, a ne o rezulatu parlamentarnih izbora. Medvedev je aktualni predsjednik i izborni pobjednik na parlamentarnim izborima, a Putin je premijer koji nije sudjelovao na parlamentarnim izborima. Čini se da Medvedev u rukama trenutno ima dva aduta: ovlasti sadašnjega predsjednika i legitimitet pobjednika parlamentarnih izbora.

Nova uloga nevladinih organizacija

No zbivanja koja su uslijedila neposredno poslije izbora određuju potpuno novi kontekst. Lideri izvanparlamentarne opozicije i nevladinih udruga organizirali su dan poslije izbora prosvjedni skup kojem su se pridružili građani koji dotad nisu sudjelovali u sličnim opozicijskim manifestacijama. Organizatori skupa ustvrdili su da je Jedinstvena Rusija osvojila samo 25 posto glasova, a ostalo je rezultat falsifikacije izbornih rezultata. Policija je uhitila tristotinjak prosvjednka, među kojima i najistaknutije predstavnike nevladina sektora Ilju Jašina i Alekseja Navalnoga. Obojica su po kratkom postupku osuđeni na po 15 dana zatvora.

Dan poslije, u utorak 6. prosinca, opozicija je putem društvenih mreža sazvala novi skup u samu središtu Moskve. Policijska intervencija ovaj put bila je brutalnija, a rezultat je još šestotinjak uhićenih, a pojavile su se i jake snage unutrašnje vojske. Na vijest o zbivanjima u Moskvi održani su spontani prosvjedni skupovi u Sankt Peterburgu, Rostovu, Iževsku i Samari. Dok se o moskovskim zbivanjima izvješćuje online putem interneta, o prosvjedima u drugim gradovima zasad se manje zna.

Jedna je od glavnih prosvjedničkih parola „Rusija bez Putina“. Najzanimljivije pitanje u Rusiji danas glasi: hoće li trend pada popularnosti Putina i vladajuće stranke i očigledan porast utjecaja nevladinih organizacija i internetskih portala u političkom životu Rusije i dalje biti tako snažan da ugrozi dosad neupitnu Putinovu pobjedu na predsjedničkim izborima u ožujku 2012?